Noćas mi je, opet u san došao moj drug Mujo Sjedimo, kao, na kauču u njegovoj sobi Takva je bila s proljeća 1993. kada sam posljednji put tamo kročio Skromna i svijetla poput njega Poneka knjiga, dvokasetaš, plutani podmetač pod nogom klecavog stola… Spominje, konstrukciju plastenika koju nedavno je sastavljao u polju Moraš vidjeti, otićemo, reče Ponese nas riječ rajčica, ali smijeh naš nema zvuka, kao u kosmosu da smo, izvan vremena, nadimljeni Ne pitam, zašto zazidan je prozor – a pred zgradom jutro, miriše oprano rublje Spustim ruku na njegovo rame, pa se iznova, kao uvjerim, da kraj mene je moj drug Mujo Skrivam, da sad stariji sam od njega i poput vlaka što odmiče, sve tiši A zatim mi, lice njegova dječaka koji ne postoji, s vrata šapnu da ga nema, da poginuo je moj drug Mujo Maštao je, kako će nakon rata otići u Ameriku, zasnovati porodicu i podignuti ranč Negdje daleko, u preriji, u širini
Moj drug
za Mustafu Terku
Noćas mi je, opet u san došao
moj drug Mujo
Sjedimo, kao, na kauču
u njegovoj sobi
Takva je bila s proljeća 1993.
kada sam posljednji put tamo kročio
Skromna i svijetla
poput njega
Poneka knjiga, dvokasetaš,
plutani podmetač pod nogom
klecavog stola…
Spominje, konstrukciju plastenika
koju nedavno je sastavljao u polju
Moraš vidjeti, otićemo, reče
Ponese nas riječ rajčica, ali smijeh naš
nema zvuka, kao u kosmosu da smo,
izvan vremena, nadimljeni
Ne pitam, zašto zazidan je prozor –
a pred zgradom jutro, miriše oprano rublje
Spustim ruku na njegovo rame,
pa se iznova, kao uvjerim, da kraj mene je
moj drug Mujo
Skrivam, da sad stariji sam od njega
i poput vlaka što odmiče, sve tiši
A zatim mi, lice njegova dječaka
koji ne postoji, s vrata šapnu
da ga nema, da poginuo je
moj drug Mujo
Maštao je, kako će nakon rata
otići u Ameriku, zasnovati porodicu
i podignuti ranč
Negdje daleko, u preriji, u širini