Godinama je moj brat Rifat (očevi su nam braća, a majke sestre, živjeli kuća uz kuću) učiteljevao po bihorskim selima.
Bio je poseban; učiteljsku školu završio 1963. u Sarajevu, a tada se u učiteljskoj, između ostalog, moralo znati svirati najmanje dva instrumenta. On se opredijelio za harmoniku i mandolinu. Oba instrumenta i diplomu donio je po završetku škole u naše rodno selo Vrbe i sve nas beskrajno obradovao.
Prvo zaposlenje bilo mu je u osnovnoj školi u Koritima. Tu nije bio samo učitelj, bio je sve što bi zatrebalo selu: veterinar, doktor… Znali su ga u ponoć probuditi da pomogne ako se ko razbolio, ili ako bi kakvo hajvanče zanemoglo…
Posljednje učiteljevanje bilo mu je u OŠ “Šukrija Međedović” u selu Godijevo. I dok je radio u isturenom odjeljenju u Radulićima, tamo je bio samo jedan učenik: Danojla Dana Drobnjak. Kurir u školi bio je njen otac Bele.
Krene tako moj brat Rifat malom žutom fijestom iz Vrba, usput pokupi Danu i Bela i nastave prema školi. Fijesta mala, ali sva škola stala u njoj i još ostala dva prazna mjesta.
Bilo tako tada u zavičaju mom.
Rifat više nije među živima. I Bele je umro.
Nema više ni žute fijeste.
Danojla Dana je odrasla. Kažu da je bila izuzetno lijepa i pametna djevojka. Udala se u susjedno selo. Zaposlena je u gradu, u Bijelom Polju.
U školu u Radulićima ove godine dolaze i iz nje izlaze dva učenika.
Kako dolaze i ko im je učitelj – ne znam. Možda će i to neko nekada zapisati.
Moj brat učitelj
Godinama je moj brat Rifat (očevi su nam braća, a majke sestre, živjeli kuća uz kuću) učiteljevao po bihorskim selima.
Bio je poseban; učiteljsku školu završio 1963. u Sarajevu, a tada se u učiteljskoj, između ostalog, moralo znati svirati najmanje dva instrumenta. On se opredijelio za harmoniku i mandolinu. Oba instrumenta i diplomu donio je po završetku škole u naše rodno selo Vrbe i sve nas beskrajno obradovao.
Prvo zaposlenje bilo mu je u osnovnoj školi u Koritima. Tu nije bio samo učitelj, bio je sve što bi zatrebalo selu: veterinar, doktor… Znali su ga u ponoć probuditi da pomogne ako se ko razbolio, ili ako bi kakvo hajvanče zanemoglo…
Posljednje učiteljevanje bilo mu je u OŠ “Šukrija Međedović” u selu Godijevo. I dok je radio u isturenom odjeljenju u Radulićima, tamo je bio samo jedan učenik: Danojla Dana Drobnjak. Kurir u školi bio je njen otac Bele.
Krene tako moj brat Rifat malom žutom fijestom iz Vrba, usput pokupi Danu i Bela i nastave prema školi. Fijesta mala, ali sva škola stala u njoj i još ostala dva prazna mjesta.
Bilo tako tada u zavičaju mom.
Rifat više nije među živima. I Bele je umro.
Nema više ni žute fijeste.
Danojla Dana je odrasla. Kažu da je bila izuzetno lijepa i pametna djevojka. Udala se u susjedno selo. Zaposlena je u gradu, u Bijelom Polju.
U školu u Radulićima ove godine dolaze i iz nje izlaze dva učenika.
Kako dolaze i ko im je učitelj – ne znam. Možda će i to neko nekada zapisati.