Mlatač

U okolini Berana u jednom selu koje se i nije moglo pohvaliti da su mu Bog i priroda bili naklonjeni, živio Milun B., veseljak, a volio počesto i cvrknut pokoju čašicu.

Jednoga dana, kasne jeseni, otišo on u susjedno selo gdje se zasjelo i zapilo.

Žena mu Dana uzme džak kukuruza, uhvati mlatač i udri…

Udari desetak puta, a onda, ljuta što Milun negdje pijucka a ona mora činit, zabaci još više mlatač preko sebe i udari u kredanac, te se staklo u komate sruči na patos.

Bilo je to vrijeme kada je kredenac vrijedio krave sa teletom. Dana sjede i oplaka.

Kada podobro zamračilo – krene Milun svojoj kući; nekad putem, nekad potput, ali – dogobelja nekako do kuće.

Uđe, sjede na krevet, nasloni leđa na zid i opruži noge.

Sva uplakana, sa kreveta na drugoj strani sobe, javi se Dana:

Ja, Milune, danas mlatačem skrših staklo na kredencu.

Milun nije bio čovjek koji je primjećivao te sitne promene u kući za vrijeme dok je on pijančio. Zatvorenih očiju, ponamjesti se na krevetu i mrtav hladan procijedi:

Mlatač je, Dano, smrt za staklo…

Faiz Softić 08. 04. 2020.