Majka je moja bog, za horizontom što krši ruke, modre, nalik škurome moru koje mori ribara, na umoru. Ona što me je od gline umijesila, od kamena i blata.
Sestra je moja bog, edenska grlica koju je već čvrsto obgrlila i prisvojila crnica. Moj je bog brat moj, kojeg je surovo sasjekao rat u jeku mladosti.
Otac moj, bog je koji je otišao sa šaptom, tiho, u rajske vedrine poput kalamara ukaveženog. Pižmula umreženog, čija se krljušt zasjaji u garbunu zatona. Fenjer u rudarskom oknu. Trbuh u mrmoljka.
Poznajem sva njegova lica, lica bližnjih vidilaca, što odgajaju me i danas. I gledaju me iza zastora godina koje su pojeli moljci. Moj si bog ti koja žmuriš na jedno oko i opraštaš mi deranske nestašluke.
Moj su bog moje kćeri kojima si dala krila. Materice, slane rubine zavjetrene burom, tihana jedra, zlatne jabuke, cikot i vrt od paunica.
Materice
Majka je moja bog, za horizontom što krši ruke,
modre, nalik škurome moru koje mori ribara, na umoru.
Ona što me je od gline umijesila, od kamena i blata.
Sestra je moja bog, edenska grlica koju je
već čvrsto obgrlila i prisvojila crnica. Moj je bog
brat moj, kojeg je surovo sasjekao rat u jeku mladosti.
Otac moj, bog je koji je otišao sa šaptom,
tiho, u rajske vedrine poput kalamara ukaveženog.
Pižmula umreženog, čija se krljušt zasjaji u garbunu
zatona. Fenjer u rudarskom oknu. Trbuh u mrmoljka.
Poznajem sva njegova lica, lica bližnjih vidilaca,
što odgajaju me i danas. I gledaju me iza zastora
godina koje su pojeli moljci. Moj si bog ti koja žmuriš
na jedno oko i opraštaš mi deranske nestašluke.
Moj su bog moje kćeri kojima si dala krila.
Materice, slane rubine zavjetrene burom,
tihana jedra, zlatne jabuke, cikot i vrt od paunica.