Marko

sanjam malu crkvu
i na mjestu gdje joj je oltar
– stepenište

kojim kad siđeš
siđeš u džamiju

i siđoh baš na terviju
gdje mala djeca
u safovima
čitaju iz slikovnica

o bogu koji je jedan
velik i mal – istovremeno
i lijen i vrijedan
i uši ima ko zec

pa trči čas tamo, čas amo
po dječijem glasu
– ko po polju
gdje cvjeta šareno cvijeće
i ptica nadlijeće, nadlijeće, nadlijeće.

zovem imama da se okrene
a on neće
pa ko je? – pitam djece

a oni mi uglas vele
to je Marko Darinkin

zaklanjo se bolan pa ne čuje.

Almin Kaplan 01. 11. 2016.