Ako sretneš Refika Ličinu

Ako sretneš Refika Ličinu
Reci mu da Raška
I dalje teče posred Novog Pazara;
Jesen je, pa se muti.
I da se hila davno ukočena
Prima uz duvare Bedema.

Ako sretneš Refika Ličinu reci mu
Da se Enes Dazdarević ušutio.
Da djeca trče ulicama
Sa napisanom pjesmom u ruci i
Njegovo pominju ime.

Ako ga sretneš,
Ništa ga ne pitaj. Samo pričaj.
I čućeš sve o životu
Po svijetu rastjeranih
Pogledima što kosti lome.

Ako ga sretneš u Lundu, Malmeu,
Na brodu između Švedske i Danske
U Nemili, Sarajevu, bilo gdje,
Reci mu da je u Novom Pazaru
Napisan roman
Od kojeg boli dan
U koji ulaziš ko u hladnu vodu.

Ako sretneš Refika Ličinu
U prvi akšam niz polje peštersko
Reci mu da pišem pjesmu
Njemu namijenjenu
Koju neću završiti za ovog života,
Ali – nastaviću Tamo.

I ako ne sretneš Refika Ličinu
Vjeruj da si ga sreo
I s njim pričao o Danilu Kišu i
Larsu Gustaffsonu.

Ako ovih dana negdje sretneš
Refika Ličinu…