Majstori i majstorije/8

DRVODJELJA

 

Dok djelja držalicu za sjekiru, udahnjuje u nju sopstvenu snagu, vjerujući da će ona preći u mišice onoga koji obara i cijepa stabla.

Kosište kada pravi, misli da će pred njim trava da bježi u otkose, a ne pred znojem kosca i uvijek gladnim ustima kose varcarke.

Svake noći drvodjelja sanja kako će da napravi čardak od tisovine, da mu urokljive oči zavidljivaca ne mogu nauditi, i u njemu krevet od meke lipovine za sebe i djevojku koju će dovesti iz trećeg sela. Onu koju je sreo kada je jednom sa sjekirom na ramenu tražio stablo jasena iz koga će izdjeljati pijetla i postaviti na sljeme novog čardaka.

 I još sanja kako će za budućeg sina napraviti igračku od cerovog drveta pomoću koje će u djetinjstvu tražiti skrovita mjesta za igru, a kada odraste na đurđevdanskom nebu zvijezdu koja će ga voditi kroz život.

Tada će, misli, imati sve, i za sebe ništa ne mora da djelja. Možda samo štap kojim će, kad ostari, u opalom lišću po stazi kojom će šetati, u dokolici, tražiti prohujale godine.

Ranko Pavlović 26. 01. 2018.