Probudio se, sav u znoju, usred noći, osjećajući na grudima veliki teret. Pokušao je da se pomjeri, ali je i rukama i nogama udarao o nešto tvrdo, o zidove koji su ga sputavali.
Pomisao da se nalazi u mrtvačkom kovčegu pokidala je čvrsto stegnute lance, skočio je s kreveta, upalio svjetlo i uvjerio se da ga nisu davili zidovi podstanarske sobice nego čelične niti mračnog sna. Kada napravi vlastitu kuću, valjda u njoj neće osjećati takvu tjeskobu.
Od tada je svake noći, čim utone u nemiran san, osjećao kako ga stežu zidovi i ne daju mu da diše. Iz noći u noć, iz sna u san, sve više su ga sa svih strana stiskali.
Ujutro, idući neispavan u ciglanu, počeo je da shvata da zidovi tamniče čovjeka koji je rođen da živi nesputan, u bezgraničnom prostoru.
Da nije cigli, mislio je ciglar, ne bi bilo ni zidova.
Poslije jedne noći u kojoj su ga zidovi stezali toliko da je jedva disao, uzeo je onoliko stvari koliko je moglo stati u zavežljaj i krenuo u svijet. Putovaće, govorio je sam sebi, sve dotle dok ne smisli cigle kroz koje se može prolaziti i među kojima, uzidanim u kuću, čovjek se neće osjećati robom.
Majstori i majstorije/16
CIGLAR
Probudio se, sav u znoju, usred noći, osjećajući na grudima veliki teret. Pokušao je da se pomjeri, ali je i rukama i nogama udarao o nešto tvrdo, o zidove koji su ga sputavali.
Pomisao da se nalazi u mrtvačkom kovčegu pokidala je čvrsto stegnute lance, skočio je s kreveta, upalio svjetlo i uvjerio se da ga nisu davili zidovi podstanarske sobice nego čelične niti mračnog sna. Kada napravi vlastitu kuću, valjda u njoj neće osjećati takvu tjeskobu.
Od tada je svake noći, čim utone u nemiran san, osjećao kako ga stežu zidovi i ne daju mu da diše. Iz noći u noć, iz sna u san, sve više su ga sa svih strana stiskali.
Ujutro, idući neispavan u ciglanu, počeo je da shvata da zidovi tamniče čovjeka koji je rođen da živi nesputan, u bezgraničnom prostoru.
Da nije cigli, mislio je ciglar, ne bi bilo ni zidova.
Poslije jedne noći u kojoj su ga zidovi stezali toliko da je jedva disao, uzeo je onoliko stvari koliko je moglo stati u zavežljaj i krenuo u svijet. Putovaće, govorio je sam sebi, sve dotle dok ne smisli cigle kroz koje se može prolaziti i među kojima, uzidanim u kuću, čovjek se neće osjećati robom.