Majka

Izlizala se avlija, koliko je mete
Od krečenja poblijedila kuća, ispiranje

Probušilo salvete. Među jagodice njene
Od vode namreškane i meke

Stalo mrva da bi se od njih moglo
Splastiti dobra brda. Kupila ih za nama

Po podu, ko da nas skuplja, šutila
Da nas tišinom ušuška, nad nama lebdjela

S naših snova zlo, ko zlaticu s krompira
Trijebila. Za zemlju mrak prikivala

Da ne langara, milo ga milovala i tepala:
Mili, mili garo moj. Za vratima naše kuće

Stajala kao počasna straža
I bila nevidljiva kao metla.