Ljetni dnevnik/8

_________________(Pišem ovaj dnevnik radi sebe i svih vas koji ćete u njemu naći bar malo utjehe. Na kraju ljeta, u septembru, izbrisat ću ga sa svog kompjutora. Pustit ću ga da živi na internetu, kao ptica.)

*

Svoju ljutnju na mene, ispoljava upornim hodanjem kroz kuću
Zagledan u knjigu koju se spremam čitati, osluškujem njene korake

Kao huku voza koji se sve malo približi, pa se udalji
Svaki put, kad čujem tutnjavu njenih nogu, poželim da me pregazi

Da mi polako priđe s leđa, i da me zagrli

*

Iz seoskih kuća, u predvečerja
Širi se miris hrane

Kad vatra popusti, ukućani će podgrijati ostatke ručka
Sjedit u svojim avlijama, prismakati

Kroz svoju lijenost, žvakanjem koračati 

*

Pod bijelim šatorom, svatovi u podne
U bijelim košuljama

Od svjetlosti jedni druge ne čuju.
Dok pričaju, kao da zijevaju

*

Mlada je za nijansu bjelja od kamenja
Kojeg je svuda naokolo

Između stolova se kreće kao sjena
Nečeg što mi ne vidimo

*

Svako malo, u valovima
Pjesma iznad polja

Onda kolona auta, upaljenih žmigavaca
I sa sirenama

U pucketanju barjaka na suncu
Čujem zvukove kandžija, dalekih predaka