Već duže vrijeme nisam čuo da je neko umro A onda sam jutros, na vratima tržnog centra Ugledao zelenu smrtovnicu čovjeka koji mi je Jednom u djetinjstvu, prije nekih trideset godina Ubrao zdjelu trešanja
*
Dok gledam sjekavicu na suncu Osjećam da me liječi od anksioznosti
Novogodišnja prskalica ljeti
*
Danas je rođendan Tinu Ujeviću pa sam ga izveo malo Na terasu, u predvečerje, u trenucima kad se sunce smiruje
I pustio ga da gleda polja i na njima ljude Svijet koji ne razumije, automobile, romobile koji jure
Šumu koja se diže iz zemlje kao zastava Rojeve mušica iznad vodenih rasprskivača
Dvoje mladih šetača, dok zamiču za šikaru
*
Pored puta, kud vozimo bicikla, na livadi u polju Svaku večer grupa dječaka igra lopte
Golovi su im drveni kolci, u vrhu zakrivljeni Toliko da čitav prizor ni malo ne strši
Od prirodnog ambijenta: livade, šumarci Stasiti jablan i u njegovim krošnjama sunce
Kao čvoruga na djetinjoj glavi, zatim selo sa crkvom Pa džamija, magistrala kao bijela traka i po njoj
Auta
*
Iza golova, na gomili, dječja bicikla Vriska, zvuk lopte i dozivanje iz daljine
Kako kojeg dječaka bude pogađalo njegovo ime Napuštat će igru, uzimati biciklo i odlaziti
Tamo odakle, negdje pred kuću izašla Stoji i zove ga majka
*
Ulijenio sam se, ponovo mi vrijeme teče sporo Na stolu, u zdjeli, sazrijevaju kavade
U šupi se suši držak motike koja će Ako je jednom uzmem, samo spasti
Komšinica, u predvečerje kad šeta Digne ruku pa mi dugo, dugo maše
Romobil se poljskom cestom kreće Nekako čudno, kao suza niz lice
Ljetni dnevnik/6
*
Već duže vrijeme nisam čuo da je neko umro
A onda sam jutros, na vratima tržnog centra
Ugledao zelenu smrtovnicu čovjeka koji mi je
Jednom u djetinjstvu, prije nekih trideset godina
Ubrao zdjelu trešanja
*
Dok gledam sjekavicu na suncu
Osjećam da me liječi od anksioznosti
Novogodišnja prskalica ljeti
*
Danas je rođendan Tinu Ujeviću pa sam ga izveo malo
Na terasu, u predvečerje, u trenucima kad se sunce smiruje
I pustio ga da gleda polja i na njima ljude
Svijet koji ne razumije, automobile, romobile koji jure
Šumu koja se diže iz zemlje kao zastava
Rojeve mušica iznad vodenih rasprskivača
Dvoje mladih šetača, dok zamiču za šikaru
*
Pored puta, kud vozimo bicikla, na livadi u polju
Svaku večer grupa dječaka igra lopte
Golovi su im drveni kolci, u vrhu zakrivljeni
Toliko da čitav prizor ni malo ne strši
Od prirodnog ambijenta: livade, šumarci
Stasiti jablan i u njegovim krošnjama sunce
Kao čvoruga na djetinjoj glavi, zatim selo sa crkvom
Pa džamija, magistrala kao bijela traka i po njoj
Auta
*
Iza golova, na gomili, dječja bicikla
Vriska, zvuk lopte i dozivanje iz daljine
Kako kojeg dječaka bude pogađalo njegovo ime
Napuštat će igru, uzimati biciklo i odlaziti
Tamo odakle, negdje pred kuću izašla
Stoji i zove ga majka
*
Ulijenio sam se, ponovo mi vrijeme teče sporo
Na stolu, u zdjeli, sazrijevaju kavade
U šupi se suši držak motike koja će
Ako je jednom uzmem, samo spasti
Komšinica, u predvečerje kad šeta
Digne ruku pa mi dugo, dugo maše
Romobil se poljskom cestom kreće
Nekako čudno, kao suza niz lice