_________________________________________O, leptirice, muslimanko, _________________________________________u razreznom plaštu sva – _________________________________________ti životnice i umiranko _________________________________________tako si velika i sjaš. _________________________________________O. Mandelštam
Iznad duvarina u našoj avliji pojave se krajem jula dva krupna leptira. Krila su im veća od mojih dlanova, imaju boju mokre cigle, sa crveno-bijelim tananim obrubom. Isprskana su gusto zlatnim pjegicama ili “harfovima”, kako ih mještani nazivaju, jer naliče arapskim slovima.
Mještani tvrde da ovi leptiri stižu sa onoga svijeta sa strašnom porukom na krilima. Tu poruku upisuje melek Azrail, koji kupi ljudske duše. Na desnom krilu leptirovom napisano je ime čovjeka a na lijevom ime žene čiju će dušu Azrail uzeti.
Oni u čijim se avlijama zvači jave, ne izlaze vani, bojeći se onog što je na krilima zapisano. To ne čine ni ljudi sa strane, kako ne bi prvi ime kučnog mejta pročitali.
– Ima tu istine – kaže E. – Pazi šta ti kažem…
– Sjajno, odgovaram. – Samo me još ubijedi kako svi u ovom selu čitaju i pišu arapski.
I onda izlazim sa papirom ispod miške, sjedam na jedan kamen duvarina i posmatram leptire koji se pregone včernjem zraku. Volim ih i nazivam svojim pomoćnicima. Na odmoru sam i povazdan visim nad skicama od kojih ću, ako bude umijeća i sreće, kratku prozu načiniti. Od kako su se leptiri pojavili, niko mi ne smeta pri pisanju. Nema mještana, nema rođaka.
Osim sunca i poštara Hama, više niko ne zalazi u našu avliju.
Leptiri
_________________________________________O, leptirice, muslimanko,
_________________________________________u razreznom plaštu sva –
_________________________________________ti životnice i umiranko
_________________________________________tako si velika i sjaš.
_________________________________________O. Mandelštam
Iznad duvarina u našoj avliji pojave se krajem jula dva krupna leptira. Krila su im veća od mojih dlanova, imaju boju mokre cigle, sa crveno-bijelim tananim obrubom. Isprskana su gusto zlatnim pjegicama ili “harfovima”, kako ih mještani nazivaju, jer naliče arapskim slovima.
Mještani tvrde da ovi leptiri stižu sa onoga svijeta sa strašnom porukom na krilima. Tu poruku upisuje melek Azrail, koji kupi ljudske duše. Na desnom krilu leptirovom napisano je ime čovjeka a na lijevom ime žene čiju će dušu Azrail uzeti.
Oni u čijim se avlijama zvači jave, ne izlaze vani, bojeći se onog što je na krilima zapisano. To ne čine ni ljudi sa strane, kako ne bi prvi ime kučnog mejta pročitali.
– Ima tu istine – kaže E. – Pazi šta ti kažem…
– Sjajno, odgovaram. – Samo me još ubijedi kako svi u ovom selu čitaju i pišu arapski.
I onda izlazim sa papirom ispod miške, sjedam na jedan kamen duvarina i posmatram leptire koji se pregone včernjem zraku. Volim ih i nazivam svojim pomoćnicima. Na odmoru sam i povazdan visim nad skicama od kojih ću, ako bude umijeća i sreće, kratku prozu načiniti. Od kako su se leptiri pojavili, niko mi ne smeta pri pisanju. Nema mještana, nema rođaka.
Osim sunca i poštara Hama, više niko ne zalazi u našu avliju.