Stvari su duše zaustavljene u kretanju,
Pisao si nekad,
Uvjeren u trajnost njihovih oblika,
I da ideje ulijevaju im se u tijela
Prije materije. A nutrina kuće neprestano ti šapuće, Jer duše u stvarima ne čame, Nego mrmore, mame,
Ljeskaju se i njišu,
Ili se zavijore dok brišu Granicu između jagodice I glatke kore kuhinjskog stola.
Nije li krevet ponekad kosmos bola,
A nekad prostran kao Velikog medvjeda kola
Što s nebesa svijetle u sobu.
A pepeljara, npr. zar biografiju nema: Nije li rođena iz praoblika svog Ognjišta davnog, na kojem vatre bog
Grijao je nepoznatog ti pretka
Iz azijske stepe ili s obale Sjevernog mora.
A u jeziku, stvari su izvor svemu:
Ne leže li u korijenu stvarnog
I lebde do Stvoritelja koji rastvara i stvara
I stvar, i stvora, i stvarnost cijelu. I ono što jest, i bilo je, i bit će, I ono što iz ništavila niče Iz kojeg bije jeza. Od nje u snu skačeš I spotičeš o stvari Što te svojom blizinom tješe,
Kao davno u djetinjstvu majka.
Kuća, stvari
Stvari su duše zaustavljene u kretanju,
Pisao si nekad,
Uvjeren u trajnost njihovih oblika,
I da ideje ulijevaju im se u tijela
Prije materije.
A nutrina kuće neprestano ti šapuće,
Jer duše u stvarima ne čame,
Nego mrmore, mame,
Ljeskaju se i njišu,
Ili se zavijore dok brišu
Granicu između jagodice
I glatke kore kuhinjskog stola.
Nije li krevet ponekad kosmos bola,
A nekad prostran kao Velikog medvjeda kola
Što s nebesa svijetle u sobu.
A pepeljara, npr. zar biografiju nema:
Nije li rođena iz praoblika svog
Ognjišta davnog, na kojem vatre bog
Grijao je nepoznatog ti pretka
Iz azijske stepe ili s obale Sjevernog mora.
A u jeziku, stvari su izvor svemu:
Ne leže li u korijenu stvarnog
I lebde do Stvoritelja koji rastvara i stvara
I stvar, i stvora, i stvarnost cijelu.
I ono što jest, i bilo je, i bit će,
I ono što iz ništavila niče
Iz kojeg bije jeza.
Od nje u snu skačeš
I spotičeš o stvari
Što te svojom blizinom tješe,
Kao davno u djetinjstvu majka.