Kratko i zeleno 

Radnička

Oko izvorišta Radničke ceste broj motoriziranih vozila višestruko nadmašuje broj pješaka i biciklista, a staklom obloženi neboderi zaklanjaju pogled u daljinu. Ništa neobično za jednu metropolu s težnjom multimilijunskoga diva s kompletiranom staklenom panoramom. Između poslovnih zgrada leži manja zelena površina. Zelena je boja amerikanskih dolara kojima je prvobitno plaćana brza hrana čija ambalaža s naznačenim kapitalnim slovom „M“ sada krasi zelene površine diljem svijeta. Raste takva ambalaža, zajedno s prvim vjesnicima proljeća, tu negdje na izvorištu Radničke, tik uz ambalažu kave „za van“ koju konzumira sav užurban i radišan svijet. Svaka nova ambalaža na zelenoj površini ističe minimalno stoljeće tradicije. Raste i grad Zagreb, tu negdje između kozmopolitizma i višestoljetne tradicije.

 

Napoleon

Okrunio sebe samoga oligarh, time zatro Republiku koja je tek prohodala na labavim nogama revolucije. 

Nema koji dan, da je i u našem sokaku okrunio sebe oligarh, za glavu Stožera, prvu crtu obrane Grada. Obrane od fasada.

‘Oprez! Opasnost od pada žbuke sa fasade!’ Dobro su nam poznati slični ukazi i imperativi. Jedan je takav već godinama okačen na stražnjem dijelu Palače pravde, pod kojom pravedno je kretati se samo na svoju odgovornost.

 

Limenka

Gdje za to uvjeta ima, počela je vegetirati tramvajska tračnica. Na jednom sam dijelu, privremeno napuštene trase, prvi put, slučajno šutnuo limenku. Drugi put je bilo s namjerom. Maštajući o kakvom zelenijem pejzažu, sjetih se drage mi haiku pjesme:

U boriku
izgorjelo sve osim
limenki piva.

(Autor stihova je Ivan Pahernik. Citirani su iz digitalnih zapisa predgovora za izložbu Nismo zaslužili ovaj lijepi planet u galeriji ULUPUH-a, s početka 2018.)

 

7. i 8. travnja, ’20

u zagrebu

Alen Mikec 10. 04. 2020.