naslonjen na ono čega više nije na zemlju koja je izgubila svoju osovinu na nebo koje je zatamnilo svoju daljinu na vodu od čijeg mora još samo močvara na oganj u kojem mu je kuća nestala preda se gleda šuti ništa ne kazuje jer nema odgovora nema više ni pitanja a sve mu se čini ni votka više ne valja slaba razblažena ne izbija iz nje pjesma, ona stara
Knjaz Miškin, u izgnanstvu, za šankom
naslonjen na ono čega više nije na zemlju koja je izgubila svoju osovinu na nebo koje je zatamnilo svoju daljinu na vodu od čijeg mora još samo močvara na oganj u kojem mu je kuća nestala preda se gleda šuti ništa ne kazuje jer nema odgovora nema više ni pitanja a sve mu se čini ni votka više ne valja slaba razblažena ne izbija iz nje pjesma, ona stara