Dvanaest je sati
Crkvena zvona neumoljivo zvone
I potvrđuju odgođeni smak svijeta
Dvanaest je sati
Vrijeme ipak stoji
Na ulicama nema nikoga
Ovaj grad čuva Bog
Povjerio je taj uzvišeni zadatak Kinkelu
On i danas
U dvanaest sati
S Lidlovom vrećicom u ruci
Umoran od samog sebe
Mamuran od ovog grada
Neutješan u svom porazu
Pred velikim poslanjem
Obilazi sva dvorišta
Sve ulice
I jedan jedini park
Dok su djeca u školi
Penzioneri ispod klima uređaja
Radnici umjesto u tvornicama u kladionicama stvaraju bogatstvo računajući na Božju providnost
A žene iskuhavaju juhe i pripremaju otkoštene batake u senfu
Kinkel u svojoj svakodnevnoj
Rutinskoj ophodnji
Između naslaganih drva i parkiranih automobila
Izgovori jedno glasno jedno ubojito
Govnaaaaa
I još crkvena zvona zvone
Potvrđuju ispravnost njegove opservacije
Preuzmi Kinkele, kaže Bog
Ovom gradu
Ovom novopečenom gradu u kojem je sramota biti starac i dijete
I razvedena žena i prevaren muž
U kojem je sramota stati pješaku na zebri
U kojem nema ničega osim kladionica i kafana
Jedne nas hrane
Druge sahranjuju
Ali se ne zna kojim redoslijedom
Kinkel jedini svoju propast nosi ponosno i hrabro
Svoju sramotu nudi na izvolite
Svi drugi zatvaraju prozore
Iz tih stanova ustvari smrdi
Samo se na Kinkelu sabrao tuđi znoj i jad
Vašom havom
Kinkel smrdi
Kinkel
Dvanaest je sati
Crkvena zvona neumoljivo zvone
I potvrđuju odgođeni smak svijeta
Dvanaest je sati
Vrijeme ipak stoji
Na ulicama nema nikoga
Ovaj grad čuva Bog
Povjerio je taj uzvišeni zadatak Kinkelu
On i danas
U dvanaest sati
S Lidlovom vrećicom u ruci
Umoran od samog sebe
Mamuran od ovog grada
Neutješan u svom porazu
Pred velikim poslanjem
Obilazi sva dvorišta
Sve ulice
I jedan jedini park
Dok su djeca u školi
Penzioneri ispod klima uređaja
Radnici umjesto u tvornicama u kladionicama stvaraju bogatstvo računajući na Božju providnost
A žene iskuhavaju juhe i pripremaju otkoštene batake u senfu
Kinkel u svojoj svakodnevnoj
Rutinskoj ophodnji
Između naslaganih drva i parkiranih automobila
Izgovori jedno glasno jedno ubojito
Govnaaaaa
I još crkvena zvona zvone
Potvrđuju ispravnost njegove opservacije
Preuzmi Kinkele, kaže Bog
Ovom gradu
Ovom novopečenom gradu u kojem je sramota biti starac i dijete
I razvedena žena i prevaren muž
U kojem je sramota stati pješaku na zebri
U kojem nema ničega osim kladionica i kafana
Jedne nas hrane
Druge sahranjuju
Ali se ne zna kojim redoslijedom
Kinkel jedini svoju propast nosi ponosno i hrabro
Svoju sramotu nudi na izvolite
Svi drugi zatvaraju prozore
Iz tih stanova ustvari smrdi
Samo se na Kinkelu sabrao tuđi znoj i jad
Vašom havom
Kinkel smrdi