Kemalu Montenu  

Veoma rijetko, kad netko umre
ja sjednem da napišem pjesmu,
Nije da neću, već ne moram.

Danas moram,
kao što moram ustati iz kreveta
kao što moram popiti espresso,
kao što moram, bilo što, što moram.

Danas sam se osjećao, onako kako bih
rekao da me je neko pitao –
baš sjebano.

Lidija, ako sutra ime 
zaboraviš moje
sanjaćeš one dane 
kad smo lutali sami…

Danas sam pročitao u novinama
da njegovo ime znači savršen čovjek.

Duboko sam udahnuo,
da zaustavim suze.