Veliki crni pas A oko njega ništa osim križeva Križeva kamenih i velikih Ispod kojih davno istrunuše kosti Starih fratara Križeva drvenih i propalih Ispod kojih crvi poćopaše Meso gipsera što su u kovčezima Dovoženi sa švapskih bauštela Meso mladića što su ginuli na raskršćima Münchena, Beča, Züricha Ili se samo zabijali u stabla pored drumova Na kraju svega Meso topovskog mesa Meso žena, majki i sestara Koje su se smanjivale od čekanja Sve dok se ne bi svele na mjeru dječjeg groba Na groblju Karaula Što strši nad Duvnom
Veliki crni pas Bijesan od vjetrova S Vrana, Čvrsnice i Ljubuše Divljih očiju I s rebrima što izbijaju kroz tanku opnu kože Digao lijevu nogu I sav drhti dok pušta mlaz prozirne tečnosti Po drvenom križu Na kojem piše: ILIJA ĐIKIĆ 1952 – 1991 Onda se spušta u polje Među svoje
Sad više nema nikoga Dim izaziva treperenje u plućima A utroba mi mlaka i vlažna Kao curci pseće mokraće Što klize po drvenom križu Moga ćaće
Karaula
Veliki crni pas
A oko njega ništa osim križeva
Križeva kamenih i velikih
Ispod kojih davno istrunuše kosti
Starih fratara
Križeva drvenih i propalih
Ispod kojih crvi poćopaše
Meso gipsera što su u kovčezima
Dovoženi sa švapskih bauštela
Meso mladića što su ginuli na raskršćima
Münchena, Beča, Züricha
Ili se samo zabijali u stabla pored drumova
Na kraju svega
Meso topovskog mesa
Meso žena, majki i sestara
Koje su se smanjivale od čekanja
Sve dok se ne bi svele na mjeru dječjeg groba
Na groblju Karaula
Što strši nad Duvnom
Veliki crni pas
Bijesan od vjetrova
S Vrana, Čvrsnice i Ljubuše
Divljih očiju
I s rebrima što izbijaju kroz tanku opnu kože
Digao lijevu nogu
I sav drhti dok pušta mlaz prozirne tečnosti
Po drvenom križu
Na kojem piše:
ILIJA ĐIKIĆ
1952 – 1991
Onda se spušta u polje
Među svoje
Sad više nema nikoga
Dim izaziva treperenje u plućima
A utroba mi mlaka i vlažna
Kao curci pseće mokraće
Što klize po drvenom križu
Moga ćaće