Kao zvijezde prije pada

ciklama

ja te volim
puštajući te
da u uličnom susretu
izrasteš u smreku
koja ustrajno posti na bliskost

šutnjom dok te obasipam zagrljajima
od neba lica
predaleko su najmirisnije grane
ni jedna iglica blagosti nikada nije pala
na darežljivu nježnost obraza
i proklijala
u osmijeh

imam te
dok se pod korom
u tajnom skrovištu
razodijevaš
(da ne vidim)
u ciklamu

uskrsnuće

prozori i vrata na pročeljima lica
širom se otvore
kada u mulj sramote
kao mrtve ptice
počnu padati
ljudi

prozirne fasade nanjuše
a halapljiva narav predvidi slast
jedinog orgazma
neki će se poznanik
pavši
otkotrljati
u crnilo

jug

dida je siva mesnata biljka

prilazim joj u tijelu lovljene srne
iz nabubrenih prstiju pod noktima
čuli smrt

na kapcima
zapečaćenim oknima uskoro napuštene pojate
zrake sunca i čestice dezinficijensa
jesu li ti roditelji na maštanja prosipali jaglace
jesi li ikad ugledao igru drečavih lastavica
nad katedralom
piskutavi zvuk medicinskih aparata

u usnoj šupljini
ostavi za plastične cjevčice
polako protječe život
obrazi na moj glas trepeću
kao zvijezde prije pada
u zemljin trbuh