Sipervjel, Žil (SUPERVIELLE, Jules), francuski pjesnik (Montevideo, 16. I. 1884 – Pariz, 17. V. 1960). Živio je naizmjenično u Francuskoj i Južnoj Americi. U početku objavljuje lirske pjesme u romantičarskoj tradiciji, poslije njeguje simbolistički izraz prožet panteističkim pogledom na svijet. Blizak je Rilkeu. Pisao je i romane i pripovijetke, istorijsku dramu i komedije. Prevodio Šekspira i Lorku. Zbirke pjesama: Gravitacije (Gravitations, 1925), Legende o svijetu (La fable du monde, 1938), Pjesme (Poèmes, 1946), Tragično tijelo (Le corps tragique, 1959).
Krleža posvećuje esej, neku vrstu nekrologa Supervielleu, iz čijih “pjesničkih usta zvone tople ljudske riječi utjehe” i koji decenijima nakon Rilkeove smrti staromodno njeguje rimovani polualeksandrinac “kao gotovo jedino sredstvo svoje instrumentacije”. Motivička, metrička i atmosferska srodnost s Rilkeom i Adyjem i ispovjedna lirska faktura uvjetuju prema Krleži izuzetnost Supervielleove pojave u postapollinairesknom krugu, od Cocteaua do Michauxa. Supervielle se kao pjesnik izvorne lirske vokacije trajno ispovijeda, i njegov solipsizam K. smatra dokazom da i u moderna vremena postoje pjesnici koji nisu zaboravili na posljednje ljudske stvari (Jules Supervielle. U spomen pjesnika 1840-1960, Vjesnik, 13. XI. 1960).
Ovu knjigu, “Gravitacije”, nećete vjerovati, kupio sam je 1968. godine u Sarajevu, u knjižari strane knjige. To je nekako u rano proljeće, a možda i u zimu, kad sam bio profesor matematike u Prvoj gimnaziji. Pjesmu “Matematika”, zapazio sam odmah kao matematičar i krenuo da je prevodim. Bio je to ozbiljan posao, ali čitalac procjenjuje da li djelo vrijedi. Tada sam pisao ekavski.
Žil Sipervjel MATEMATIKA
Četrdesetoro u jednoj učioni Crna tabla i njen trougao Veliki krug okleva i ne čuje Njegov centar ko bubanj dobuje
Slova bez doma i bez reči U očekivanju što ječi
Čvrst grudobran jednoga trapeza Jedan glas treperi ko lepeza I problem strašan i slep Uvija se i grize svoj rep
Krak jednog ugla se otvara. Je li to pas? Je li to vučica?
I sve cifre ovoga sveta Sav taj insektarij što se seljaka I što se pred mravinjakom sreta Pod nepomičnim očima dečaka.
Jules Superville: Matematika
Sipervjel, Žil (SUPERVIELLE, Jules), francuski pjesnik (Montevideo, 16. I. 1884 – Pariz, 17. V. 1960). Živio je naizmjenično u Francuskoj i Južnoj Americi. U početku objavljuje lirske pjesme u romantičarskoj tradiciji, poslije njeguje simbolistički izraz prožet panteističkim pogledom na svijet. Blizak je Rilkeu. Pisao je i romane i pripovijetke, istorijsku dramu i komedije. Prevodio Šekspira i Lorku. Zbirke pjesama: Gravitacije (Gravitations, 1925), Legende o svijetu (La fable du monde, 1938), Pjesme (Poèmes, 1946), Tragično tijelo (Le corps tragique, 1959).
Krleža posvećuje esej, neku vrstu nekrologa Supervielleu, iz čijih “pjesničkih usta zvone tople ljudske riječi utjehe” i koji decenijima nakon Rilkeove smrti staromodno njeguje rimovani polualeksandrinac “kao gotovo jedino sredstvo svoje instrumentacije”. Motivička, metrička i atmosferska srodnost s Rilkeom i Adyjem i ispovjedna lirska faktura uvjetuju prema Krleži izuzetnost Supervielleove pojave u postapollinairesknom krugu, od Cocteaua do Michauxa. Supervielle se kao pjesnik izvorne lirske vokacije trajno ispovijeda, i njegov solipsizam K. smatra dokazom da i u moderna vremena postoje pjesnici koji nisu zaboravili na posljednje ljudske stvari (Jules Supervielle. U spomen pjesnika 1840-1960, Vjesnik, 13. XI. 1960).
Ovu knjigu, “Gravitacije”, nećete vjerovati, kupio sam je 1968. godine u Sarajevu, u knjižari strane knjige. To je nekako u rano proljeće, a možda i u zimu, kad sam bio profesor matematike u Prvoj gimnaziji. Pjesmu “Matematika”, zapazio sam odmah kao matematičar i krenuo da je prevodim. Bio je to ozbiljan posao, ali čitalac procjenjuje da li djelo vrijedi. Tada sam pisao ekavski.
Žil Sipervjel MATEMATIKA
Četrdesetoro u jednoj učioni
Crna tabla i njen trougao
Veliki krug okleva i ne čuje
Njegov centar ko bubanj dobuje
Slova bez doma i bez reči
U očekivanju što ječi
Čvrst grudobran jednoga trapeza
Jedan glas treperi ko lepeza
I problem strašan i slep
Uvija se i grize svoj rep
Krak jednog ugla se otvara.
Je li to pas? Je li to vučica?
I sve cifre ovoga sveta
Sav taj insektarij što se seljaka
I što se pred mravinjakom sreta
Pod nepomičnim očima dečaka.
Preveo Ranko Risojević