Još

Dadoh ti život, sve zlo pride,
Sav ozaren, ponavljaš – Još!
Tvoje muke i rane nek svi vide.
Evo ti, čedo vječno, ovaj  broš

Koji osjećaš  svake noći,
U srcu svom taj bol pretka,
Što ne uspije nikog proći
Bez oštrog noža ili metka. 

Dadoh ti sve blago patnje,
A ti na podu išteš – Još!
Zar ništa ovdje nije zadnje,

Ni to što počini tvoj ološ,
U moje ime, u moje tamno ime?
Ne zovi me više, ne moli me.