U jednoj pjesmi svi umrli
Svi na nebo otišli
I čekaju
Bog na pustu praznu zemlju
Sišao ide obilazi gleda traži
Nigdje nikog
Svi gore
Bog tako sve napušteno vidio
Trave zarasle vodu probujalu
Svi otišli raj čekati
Bog onda gore dođe do nas –
Vrati nas sve ovamo
Prekopamo se iskopamo se
On gore ostao
S našim toplim krevetima
Kao štokrla s koje su
Vješali heroje
*
DAMASKNI SNAJPER
Već pod prvom lopatom mene, nađe se posakrivana municija
Riječ naviknuta na svoju nečitanost, punjena mokrom vatom
Razmijenio sam klikeru kažiprste dječaka
Za mekše rupe u zemlji
Led svana stari, košulja iznutra.
Zid po zid, pa sav mrak čuvan u haikuima
Odlaze mete u proširene vene veterana
Konjički kadet
Iz zadnjeg orgazma kneginje
Barut operja
Cijev se ukalibrira
Bude joj ledeno
Bude joj ledeno
I rođendan
*
OTPUSNO PISMO
Znaš netko bi morao reći ovim
Europljanima da je Savle iz Tarza
Šaul – šatoropravitelj i najplodniji evangelizator
U Damasku postao sveti Pavle
U Siriji
Zamisli
Isus nije vidio snijeg
Ide njiva po nas
Premorene utrobe
I zakocenutost perjem
Na leđnim ranama
Prvo zahladi
Pa dođe miris majke
Prije dvadeset godina u rovu sam učio kako da nečujno
Nosim pušku kako da naramenicu omotam oko ruke
Tako da se metalni dijelovi ne dotiču ne zvone
U svim je bogoobjavama tako –
Med s meduzom
Smijeh kao krivulja od usta
Nema nijednu riječ
*
JEŽENA KOŽICA
__________za Branka, “za decu i osetljive”
____-___(“Poći ću s tobom jer volim šalu __________Hoću da vidim ježa – budalu!”)
Obnovili kućicu, bijelu rodnu kuću
Branka Ćopića, kraj Krupe u selu Hašani
Izgradili kuću, svezali i lovčeva Žuću
Obnovili i groblje novcati krstovi i nišani
Došli političari sve na otvor kuće
Vuk crn, nasmijan, u jagnjećem gunju
Medo s pčelama odveden od Guče
Svinja divlja skrivana u žbunju
Rastvorili kućicu i vele za Branka –
Kako je bio velik i Srbin u Srba
Podigli krov, kolo, rakijica tanka
Vezali peškire, frulica i truba
Na kraju još kažu pripjani i ljuti:
Branko reci koju, brate samo šutiš
Branko onda reče, ježene mi kože:
Dragi moj Zijo odavde se više ni pisati ne može
Mislim nešto Zijo brate
Sve da i imam kože
Šta će meni kućica, bunari i ovce
Kad je sve što valja utjerano u svoje Jasenovce
Gledam ove hulje donio ih vrag
Na ručak meni došli i donijeli mi prag
Napravili kućicu, napravili stan
Za sve pare dao neki Afganistan
Zato dragi Zijo ne vraćaj se vamo
Od prodaje koke kuće ne zidamo
Od cjelcate šume ovdje samo lija
I mrtvi bez kožice – i ti Zijo i ja
Ježene kožice
EPITAFNIK NANE MAZUTHA
____________(Miljenku Jergoviću)
U jednoj pjesmi svi umrli
Svi na nebo otišli
I čekaju
Bog na pustu praznu zemlju
Sišao ide obilazi gleda traži
Nigdje nikog
Svi gore
Bog tako sve napušteno vidio
Trave zarasle vodu probujalu
Svi otišli raj čekati
Bog onda gore dođe do nas –
Vrati nas sve ovamo
Prekopamo se iskopamo se
On gore ostao
S našim toplim krevetima
Kao štokrla s koje su
Vješali heroje
*
DAMASKNI SNAJPER
Već pod prvom lopatom mene, nađe se posakrivana municija
Riječ naviknuta na svoju nečitanost, punjena mokrom vatom
Razmijenio sam klikeru kažiprste dječaka
Za mekše rupe u zemlji
Led svana stari, košulja iznutra.
Zid po zid, pa sav mrak čuvan u haikuima
Odlaze mete u proširene vene veterana
Konjički kadet
Iz zadnjeg orgazma kneginje
Barut operja
Cijev se ukalibrira
Bude joj ledeno
Bude joj ledeno
I rođendan
*
OTPUSNO PISMO
Znaš netko bi morao reći ovim
Europljanima da je Savle iz Tarza
Šaul – šatoropravitelj i najplodniji evangelizator
U Damasku postao sveti Pavle
U Siriji
Zamisli
Isus nije vidio snijeg
Ide njiva po nas
Premorene utrobe
I zakocenutost perjem
Na leđnim ranama
Prvo zahladi
Pa dođe miris majke
Prije dvadeset godina u rovu sam učio kako da nečujno
Nosim pušku kako da naramenicu omotam oko ruke
Tako da se metalni dijelovi ne dotiču ne zvone
U svim je bogoobjavama tako –
Med s meduzom
Smijeh kao krivulja od usta
Nema nijednu riječ
*
JEŽENA KOŽICA
__________za Branka, “za decu i osetljive”
____-___(“Poći ću s tobom jer volim šalu
__________Hoću da vidim ježa – budalu!”)
Obnovili kućicu, bijelu rodnu kuću
Branka Ćopića, kraj Krupe u selu Hašani
Izgradili kuću, svezali i lovčeva Žuću
Obnovili i groblje novcati krstovi i nišani
Došli političari sve na otvor kuće
Vuk crn, nasmijan, u jagnjećem gunju
Medo s pčelama odveden od Guče
Svinja divlja skrivana u žbunju
Rastvorili kućicu i vele za Branka –
Kako je bio velik i Srbin u Srba
Podigli krov, kolo, rakijica tanka
Vezali peškire, frulica i truba
Na kraju još kažu pripjani i ljuti:
Branko reci koju, brate samo šutiš
Branko onda reče, ježene mi kože:
Dragi moj Zijo odavde se više ni pisati ne može
Mislim nešto Zijo brate
Sve da i imam kože
Šta će meni kućica, bunari i ovce
Kad je sve što valja utjerano u svoje Jasenovce
Gledam ove hulje donio ih vrag
Na ručak meni došli i donijeli mi prag
Napravili kućicu, napravili stan
Za sve pare dao neki Afganistan
Zato dragi Zijo ne vraćaj se vamo
Od prodaje koke kuće ne zidamo
Od cjelcate šume ovdje samo lija
I mrtvi bez kožice – i ti Zijo i ja