Bio je potpuno ćelav, glave okrugle kao bostan, Sa nekoliko dlaka oko ušiju koje je brijao britvom. Plašio sam se da će jednom, ko zna kako i zašto, Odsjeći uho, možda i oba, gledajući se u ogledalo – Čim sebe vidim, taj tren vidim samo logor, Samo nas koji smo bježali preko žice, kuda se moglo, Prizivajući smrt, ništa više, ona nam je bila spas. To mi je govorio više puta, jer sam ga pitao, Zašto je on tako ćelav, a ujak Milan, i ujak Stevo, I ujak Jovo, dolje u Perastu, nisu izgubili svu kosu. Nisu nisu, majstore, kako me je zvao, jer nisu bili Sa mnom u Jasenovcu, gdje se sve gubilo, od straha, Od užasa koji te je obuzimao čim bih progledao. U njegovoj maloj radionici, na Granici, kako se zvala I kako se i sada zove ta ulica, strma i sasvim divlja, Da to više i nije bio Zagreb, nego slika Kostajnice, Odakle su svi otišli pred rat, da potraže bolji život, Pokazivao mi je alat i učio me njemačkim nazivima. Jasenovac ne bi dalje spominjao, sve tako do sutra, Kad bi se pogledao u ogledalo, u kome je vidio Ono što ja nisam znao, a što ću ponekad sanjati.
Jasenovac u ogledalu mog ujaka Duška
Bio je potpuno ćelav, glave okrugle kao bostan,
Sa nekoliko dlaka oko ušiju koje je brijao britvom.
Plašio sam se da će jednom, ko zna kako i zašto,
Odsjeći uho, možda i oba, gledajući se u ogledalo –
Čim sebe vidim, taj tren vidim samo logor,
Samo nas koji smo bježali preko žice, kuda se moglo,
Prizivajući smrt, ništa više, ona nam je bila spas.
To mi je govorio više puta, jer sam ga pitao,
Zašto je on tako ćelav, a ujak Milan, i ujak Stevo,
I ujak Jovo, dolje u Perastu, nisu izgubili svu kosu.
Nisu nisu, majstore, kako me je zvao, jer nisu bili
Sa mnom u Jasenovcu, gdje se sve gubilo, od straha,
Od užasa koji te je obuzimao čim bih progledao.
U njegovoj maloj radionici, na Granici, kako se zvala
I kako se i sada zove ta ulica, strma i sasvim divlja,
Da to više i nije bio Zagreb, nego slika Kostajnice,
Odakle su svi otišli pred rat, da potraže bolji život,
Pokazivao mi je alat i učio me njemačkim nazivima.
Jasenovac ne bi dalje spominjao, sve tako do sutra,
Kad bi se pogledao u ogledalo, u kome je vidio
Ono što ja nisam znao, a što ću ponekad sanjati.