Isus na Poplatu

Tamo do sredine ljeta,
kada sa svojima
na djedovinu
iz daleka dolazi prijatelj,
pusta će biti
i tiha tkati muk
jedna soba
u selu poviše Stoca

Unutra,
u šaci kvadrata,
milo zamirišu
preprane kuhinjske krpe i
znoj posječene grabove šume
Svaki predmet
javi ti se i podsjeti
na svoju namjenu –
kao da tek su izumljeni –
krevet, stol, šporet
Čaša i hljeb

A u kutu kraj prozora –
sve bih da to kažem –
o čavao okačen
samuje umjesto mene
moj kolaž: Posljednja večera
Grijesima našim,
zemljom
zamrljan Isus
i apostoli
svi do jednog isti, nijemi
čisti