Hrvatske pjesme/4

Sveta kokoš

Biskup na šamlici sjedi i promatra kokoš
Kako duž željezničke pruge kljuca probire
Iz ljudskog izmeta neprobavljena zrna kukuruza
I čudi se toj mudrosti kokošjoj ništa neka se ne baci

Biskup na šamlici sjedi i promatra vlakove
Stočne vagone iz kojih ispada izmet ljudski
Na putu za logore zaljubljeni je par niz ulicu glodao
Prve kukuruze jeseni sutra su ih odveli to sutra je danas

Biskup na šamlici sjedi i divi se kokoši
Tom savršenstvu Božjeg stvaranja kad kljucne
Kokoš zaboravi svaki svoj prethodni kljucaj

Biskup na šamlici uzdiše i misli zašto nas Bože
Nisi učinio kokošima da zaboravimo sutra sve što smo
Vidjeli rekli učinili danas i da nas svaki kljucaj učini svetim