Grunt

Lijepa je naša kuća
Iza nje je moćni hrast
ispred, maleni grob.
u  hrast urasle djedove ruke
u grobu zaspalo srce moje.

Dijelile smo očevinu
moje sestre i ja.
Svakoj po želji dopalo
livade, šume, puta
sve nekako, kao u snu
do ovog proljeća
i jeste i nije bilo moje.

Ne piše u gradskim knjigama,
kada se crtaju granice
I udaraju žigovi
da je zemlja tvoja tek kada
je smrt ovjeri.

Raznosi vjetar staro lišće
djedovog hrasta
zapliće ih u tanane grane sestrine vrbe
napupala majčina hortenzija,
ogrnuta plavim nebom
punim milosti
moja kuća na brežuljku.
sjenka joj se , povazdan,
prepliće s hrastovom
Djed bi bio sretan
da ustane i da je vidi
i tužan jer su livade  pod kupinama
umro bi ponovo od ove tišine u selu.

Kao ptice iz bajke
u pepelu vremena
razabirem što je djedovo, majčino, sestrino,
i čekam da izniknu sunovrati i tulipani
na malenoj humki
pred mojom kućom
iz mog srca
u mojoj zemlji.

Jagoda Iličić 23. 02. 2023.