golubovi

pocijepala sam levisice ispod desnog guza
jednog popodneva jedne ratne godine
kad sam se s rođacima kroz prozor visok dva metra
pokušavala ubaciti u staru školu,
ruinu ispod vatrogasnog doma
u kojoj je još moj stari pohađao osmoljetku,
a mi sada pokušavali uloviti tavanske golubove
koje su roditelji rođaka voljeli u paprikašu.
ja nisam voljela golubove
jer su me podsjećali na jutra u predratnom sarajevu
kad su pandžicama cupkali i srali po prozorskom limu
zbog čega je stara pizdila i govorila da će ih sve potamaniti
da njeni prozori ne mogu ostati čisti ni dana
i da jel ona mora uvijek biti do grla u govnima.
svejedno sam sada s rođacima lovila te ptice
jer mi se provaljivanje u zabranjeni prostor
činilo nekako prikladnim za tu ratnu godinu.
nikad nisam saznala
kakav je bio paprikaš od golubova,
a ubrzo nam je dosadilo i provaljivati u školu.
zabavnije od toga postalo je
igrati se forenzičara
i u stražnjem dvorištu moje babe
iskopavati svinjske zube,
zaostale nakon godina i godina klanja tih nedužnih životinja.
iskopane zube smo onda
označavali brojevima po redoslijedu pronalaska
pa rado pokazivali po selu
i svima govorili da su ljudski.