Zimski krajolik

___________About suffering they were never wrong,
___________The Old Masters…
___________H. Auden, Musee des Beaux Arts (1939.)

 

Dobro su to znali i učenici
Starih flamanskih Majstora:
sve ovisi o točki
na koju se osloni pogled.
Uzmi, na primjer, Martena van Clevea
i njegov Zimski krajolik
S Pomorom nevine dječice.
Oko hrli prema kopljima, kacigama,
prema blještećem naoružanju, prema psu
što laje za vojnicim na konju,
dok na lijevoj strani, pri dnu, vojnik pješak
vraća sablju u korice, dok jedan drugi,
mlađi, tek nešto stariji od dječačke dobi,
čvrsto drži kamu a na licu mu
neobičan i oprezan izraz,
u sredini, baš posred slike, treći
konjanik upravo sjašio iz sedla,
okrenuo prema stablu
snažan mlaz mokraće.
To vidimo,
jer to je u prvom planu.
No, izoštriš li pogled,
ugledat ćeš i naslutiti nešto posve drugo
u dnu slike i više u sjeni:
vrata nasilno otvorena, naoružane nasilnike
koji provaljuju, ljutu bol
majki kojima otimlju djecu iz naručja,
pješaštvo  s pogledom u tlo, raširenih ruku
gdje crtaju križ… A ipak
nema traga crvenoj od krvi
na nedužnu snijegu, svo to crvenilo
Marten je razvukao jednolično
po vojničkim plaštevima i po barjacima
koji vrište na vjetru.
A i to bi trebalo nešto značiti,
ne čini li ti se?

 

S talijanskog preveo Tvrtko Klarić

Pietro De Marchi 13. 01. 2017.