_____________za Igora Borozana
Proljeće
Kroz poluotvorene prozore Sikću pretis lonci, životi se otkinuli
Kazaljke zveče ko lanci. Veš mašina Sa sebe zbacuje viškove zime
Melem za oprhle ruke, kremu za Hemoroide. Mati kroz kuću roji
U zori ptica pjeva rosi Pjesmu o lozi
Ljeto
Plastenici stoje bijelo u polju Krišku kavade sipljemo solju
Tišina se ko zastava, omakla Koplju, ocu znojnu, ko ruksak
Na leđa prtimo postelju. Pjesmom zrikavaca, zri život
Pod majčinim nogama škripi Šipod; muholovka ko dlan
Tapše nam leđa (dok otac spi) Da se od nas ko, snom ne udavi.
Jesen
Motorke deru fišek vjetra Na štriku prhne salveta
Sunce crvenja obodom neba Iz drvare viri od brašna vreća
Kesica čaja od sljeza Usahla je suzna žlijezda
Maskirne uniforme ogrnule nam leđa Preko rakijskog kazana, hvatamo
Wi Fi iz dženeta
Zima
Poljima mati u spavaćici hodi Mrzlo grumenje oranicom mrmori
Mjesečina je odbljesak dana Nebo dno tanjira keramičkoga
U sobi otac gomilom tijela diše Pluća mu kotlovnice svemirske
Po krovu naše crvene kuće Pada sjenka kiše
(Bog je neuredan redar Suhom spužvom tablu briše)
I dok niko ne gleda U peći vatru pale
Naše neudate tetke I mijenjaju nam
Listove kalendarske
Prethodni tekstovi
Četiri godišnja doba
_____________za Igora Borozana
Proljeće
Kroz poluotvorene prozore
Sikću pretis lonci, životi se otkinuli
Kazaljke zveče ko lanci. Veš mašina
Sa sebe zbacuje viškove zime
Melem za oprhle ruke, kremu za
Hemoroide. Mati kroz kuću roji
U zori ptica pjeva rosi
Pjesmu o lozi
Ljeto
Plastenici stoje bijelo u polju
Krišku kavade sipljemo solju
Tišina se ko zastava, omakla
Koplju, ocu znojnu, ko ruksak
Na leđa prtimo postelju.
Pjesmom zrikavaca, zri život
Pod majčinim nogama škripi
Šipod; muholovka ko dlan
Tapše nam leđa (dok otac spi)
Da se od nas ko, snom ne udavi.
Jesen
Motorke deru fišek vjetra
Na štriku prhne salveta
Sunce crvenja obodom neba
Iz drvare viri od brašna vreća
Kesica čaja od sljeza
Usahla je suzna žlijezda
Maskirne uniforme ogrnule nam leđa
Preko rakijskog kazana, hvatamo
Wi Fi iz dženeta
Zima
Poljima mati u spavaćici hodi
Mrzlo grumenje oranicom mrmori
Mjesečina je odbljesak dana
Nebo dno tanjira keramičkoga
U sobi otac gomilom tijela diše
Pluća mu kotlovnice svemirske
Po krovu naše crvene kuće
Pada sjenka kiše
(Bog je neuredan redar
Suhom spužvom tablu briše)
I dok niko ne gleda
U peći vatru pale
Naše neudate tetke
I mijenjaju nam
Listove kalendarske