Četiri godišnja doba

_____________za Igora Borozana

 

Proljeće 

Kroz poluotvorene prozore
Sikću pretis lonci, životi se otkinuli

Kazaljke zveče ko lanci. Veš mašina
Sa sebe zbacuje viškove zime

Melem za oprhle ruke, kremu za
Hemoroide. Mati kroz kuću roji

U zori ptica pjeva rosi
Pjesmu o lozi 

 

Ljeto 

Plastenici stoje bijelo u polju
Krišku kavade sipljemo solju

Tišina se ko zastava, omakla
Koplju, ocu znojnu, ko ruksak

Na leđa prtimo postelju.
Pjesmom zrikavaca, zri život

Pod majčinim nogama škripi
Šipod; muholovka ko dlan

Tapše nam leđa (dok otac spi)
Da se od nas ko, snom ne udavi.

 

Jesen

Motorke deru fišek vjetra
Na štriku prhne salveta

Sunce crvenja obodom neba
Iz drvare viri od brašna vreća

Kesica čaja od sljeza
Usahla je suzna žlijezda

Maskirne uniforme ogrnule nam leđa
Preko rakijskog kazana, hvatamo

Wi Fi iz dženeta

 

Zima

Poljima mati u spavaćici hodi
Mrzlo grumenje oranicom mrmori

Mjesečina je odbljesak dana
Nebo dno tanjira keramičkoga

U sobi otac gomilom tijela diše
Pluća mu kotlovnice svemirske

Po krovu naše crvene kuće
Pada sjenka kiše

(Bog je neuredan redar
Suhom spužvom tablu briše)

I dok niko ne gleda
U peći vatru pale
 

Naše neudate tetke
I mijenjaju nam
 

Listove kalendarske

Almin Kaplan 14. 01. 2017.