Glad

Vidio sam dovoljno smrti da bih vjerovao u nasilje
Ali i dovoljno nerazumijevanja da spoznam nemoć dijaloga
Gdje počinje jedno a gdje završava drugo, ne pita
Stisnuta pesnica što se zabija u zrak
Gladan stomak je nebo što čezne za vatrom
Jer ovdje se živi od smrti
Do smrti

Kiša gori, bez sklada
Posuti pepelom ljudi aplaudiraju zgarištima
Vrag se smije u svojoj kuli od tuđih kostiju
Čovjek i pravda – paralele koje se, u ovoj zemlji,
Ne dotiču čak ni u beskonačnosti
Sve je ovdje na lomači
Sve i ništa
Treba, u svemu, ostati mudar

7. februar 2014.