dok letim avionom udaljenost između mene i moje sadašnjosti u rodnom gradu dvostuko je veća od udaljenosti između mene i moje budućnosti u gradu koji ću danas prvi put vidjeti
tada smo najbliži sebi u trenucima kada je nepoznato bliže od poznatog
Na sjedištu 3C. putnik gleda film Beskrajna poezija
kod gospođe norme u sobi iznad koje često nadlijeću avioni ručam jesenju salatu pogodnu za meksičke kišne sezone na popločanom podu pronalazim van gogov seoski sto sto koji ima oblik suncokreta sto kom su odsječene noge jer je ratni invalid svih prošlih i svih budućih svjetskih ratova svih prigušenih revolucija koje su znale da sloboda je razroka (jedno joj oko uvijek gleda u nebo drugo u zemlju) na tom stolu nekim pismom koje više ne postoji urezano je pitanje što sloboda nosi u naručju sveštenika? mačku? bojazan? šta krijumčari u naramku nepomična preko granica ispod podzemnih hodnika da li odbačene ulične pse svjetleće reklame ili palestinsku djecu pospanost ili život život ukraden nekome?
Na sjedištu 3A. putnica gleda film Tamna strana srca
u toj ulici nikada ne znam da li sam u 1968. da li sam u jugoslaviji ili meksiku na studentskim protestima da li sam u 1992. i plašim se svega ili se približavam nekoj godini u kojoj nikada neću biti da li je taj čovjek s cigaretom koji mi traži vatru zaista veliki pjesnik soneta ili ja samo sjedim na klupi u sjeni njegovog spomenika jer kada ga pitam koliko je sati on samo šuti kao da ne zna ništa o vremenu
Na sjedištu 2F. putnica gleda film Život je lijep
dok su ubijali skrivala sam se u podrumu nisam disala, nisu me čuli možda je zaustavljeni dah otvorio tajne prolaze možda sam našla puteve ka baštama ka prizorima ka filmovima o nama možda sam se ugušila, možda sam mrtva možda se moja grobnica proširila na sve strane svijeta možda sam mrtva utonula u planetu možda smrt i jeste ta sloboda o kojoj drveni časovnici kucaju nisu to časovnici to su meci
Na sjedištu 1F. putnik gleda film Nepodnošljiva lakoća postojanja
dok sam vukao torbu ugledao sam djevojku želio sam silno sam želio da je to stela mahao sam joj mahao stela pogledaj me hej vidiš li me to sam ja iza djevojke je odmahnula neka žena i ona je željela da sam ja neko
Na sjedištu 8F. putnik gleda film 300
neki su ljudi / poginuli u bitkama svakoga dana / narednih trista šezdeset i pet godina / vladar ih je osuđivao na smrt / stavljao pred dželata / i iznova pogubio od njihovih kostiju pravio je kuće / puteve koji prelaze planine, prelaze mora / pravio je palate / pretapao ih u zlato dok su umirali / znali su da su novčić koji se prevrće / koji može pokazati glavu / a može i pismo
Na sjedištu 10C. putnik gleda film Šindlerova lista
ako ti ponude slobodu ponovo izaberi diktatora ovjenčaj ga nagradama dočekaj kao prijatelja poruši spomenike i zaboravi prošlost sakrij sve tragove za ubistva okrivi samoga sebe ako se pitaš gdje su barbari pogledaj odraz na uglačanim pločama novih građevina koje si gradio na porušenim spomenicima srešćeš se s pogledom zagledanog u bodljikavu žicu
Fantaskop
dragi putnici
govori vaš kapetan
dok letim avionom
udaljenost između mene
i moje sadašnjosti u rodnom gradu
dvostuko je veća
od udaljenosti između mene
i moje budućnosti u gradu
koji ću danas prvi put vidjeti
tada smo najbliži sebi
u trenucima kada je nepoznato
bliže od poznatog
Na sjedištu 3C. putnik gleda film Beskrajna poezija
kod gospođe norme u sobi
iznad koje često nadlijeću avioni
ručam jesenju salatu
pogodnu za meksičke kišne sezone
na popločanom podu
pronalazim van gogov seoski sto
sto koji ima oblik suncokreta
sto kom su odsječene noge
jer je ratni invalid svih prošlih
i svih budućih svjetskih ratova
svih prigušenih revolucija
koje su znale da sloboda je razroka
(jedno joj oko uvijek gleda u nebo
drugo u zemlju)
na tom stolu
nekim pismom koje više ne postoji
urezano je pitanje
što sloboda nosi u naručju
sveštenika? mačku? bojazan?
šta krijumčari u naramku
nepomična
preko granica
ispod podzemnih hodnika
da li odbačene ulične pse
svjetleće reklame
ili palestinsku djecu
pospanost ili život
život ukraden nekome?
Na sjedištu 3A. putnica gleda film Tamna strana srca
u toj ulici
nikada ne znam
da li sam u 1968.
da li sam u jugoslaviji ili meksiku
na studentskim protestima
da li sam u 1992. i plašim se svega
ili se približavam nekoj godini u kojoj nikada neću biti
da li je taj čovjek s cigaretom
koji mi traži vatru
zaista veliki pjesnik soneta
ili ja samo sjedim na klupi
u sjeni njegovog spomenika
jer kada ga pitam koliko je sati
on samo šuti
kao da ne zna
ništa o vremenu
Na sjedištu 2F. putnica gleda film Život je lijep
dok su ubijali
skrivala sam se u podrumu
nisam disala, nisu me čuli
možda je zaustavljeni dah otvorio tajne prolaze
možda sam našla puteve ka baštama
ka prizorima
ka filmovima o nama
možda sam se ugušila, možda sam mrtva
možda se moja grobnica proširila na sve strane svijeta
možda sam mrtva utonula u planetu
možda smrt i jeste ta sloboda
o kojoj drveni časovnici kucaju
nisu to časovnici
to su meci
Na sjedištu 1F. putnik gleda film Nepodnošljiva lakoća postojanja
dok sam vukao torbu
ugledao sam djevojku
želio sam
silno sam želio
da je to stela
mahao sam joj
mahao
stela pogledaj me
hej vidiš li me
to sam ja
iza djevojke je odmahnula
neka žena
i ona je željela
da sam ja neko
Na sjedištu 8F. putnik gleda film 300
neki su ljudi / poginuli u bitkama
svakoga dana / narednih trista šezdeset i pet godina /
vladar ih je osuđivao na smrt / stavljao pred dželata / i iznova pogubio
od njihovih kostiju pravio je kuće / puteve koji prelaze planine, prelaze mora / pravio je palate / pretapao ih u zlato
dok su umirali / znali su da su novčić koji se prevrće /
koji može pokazati glavu / a može i pismo
Na sjedištu 10C. putnik gleda film Šindlerova lista
ako ti ponude slobodu
ponovo izaberi diktatora
ovjenčaj ga nagradama
dočekaj kao prijatelja
poruši spomenike i zaboravi prošlost
sakrij sve tragove
za ubistva okrivi samoga sebe
ako se pitaš gdje su barbari
pogledaj odraz
na uglačanim pločama novih građevina
koje si gradio na porušenim spomenicima
srešćeš se s pogledom
zagledanog u bodljikavu žicu