Trešnje

od jutros smo tu
jako je vruće, jako
kutija je od prozirne plastike
negdje sam u sredini
još uvijek jedra i crvena
ispod mene su neke već
počele truliti
osjećam njihov miris
i mekoću
sad je skoro šest poslijepodne
čula sam glas koji je
kupio susjednu kutiju
nadala sam se kako će
odabrati moju
dok sam još slatka
volim kad mi se
razvesele progutaju nestrpljivo
s košticom
volim biti
odabrana, ubrana
na stablu je lijepo
u početku poslije
ptice, pčele, insekti
svi bodu, bodu, bodu
više volim dospjeti
na stol, oprana, blistava
kad mi se dive, uzdišu
kad skliznem
niz grlo, željena
volim se raspasti
u utrobi koja me
obljubila
vruće je, postajemo
umorne i nervozne
sve više njih se
predaje
o, samo da me ne bace u koš
za smeće
samo ne
među one koje su čekale
uzalud