Pa šta ako ti je sljedeća stanica Odredište Iznenadi potrebu, Svakidašnjost Iznevjeri rutinu Budi Zoro budi Indijana Džons Budi visočka piramida Prvi put se susrećemo A već putujemo zajedno Prazno sjedište pored tebe Samo je na mene čekalo Prvi put putujemo zajedno Kad je zadnji put bilo kao prvi Sjeo sam pored tebe Ni riječi nismo progovorili Zato se tako lijepo razumijemo
Znamo se oduvijek Samo se sticajem okolnosti nismo ranije sreli
U osiguravajućem društvu Ukladionici Upokopnog društva Na ortopediji Na kreditnom odjeljenju Ne, ni riječ nismo razmijenili Zato smo najbolji prijatelji Zato što ništa ne znamo jedan o drugom Nikad ni saznati nećemo Nećemo iznevjeriti Jedan drugog Bit ćemo uvijek dostupni Kad imam jaimamo mi I obrnuto Svojski ćemo se truditi Da ne saznamo ništa Jedano drugom Jer nam je stalo da ovo zbogom Da ovo prijateljstvo traje Kako je moglo biti Tako je i bilo Hvala na karti Moj najbolji prijatelju
2.
REVIZORI
(Sarajevski revizori su obučeni u crne radne odore. Pomislim uvijek kad ih vidim da je rodbina koja odlazi na sahranu. Urođena sramežljivost me spečava da im priđem i iskažem saučešće)
Od putnika Do putnika Provjeravaju nas Zaboli to nepovjerenje sugrađana Nikako da pogodim pravi džep Vadim ceduljicu Zapisan broj mog mobilnog Da se sa nekim sit ispričam kad to poželim Recept za klin čorbu Plaćen račun za zakup grobljanskog mjesta Možda je u unutrašnjem Rastresenim me čini ushićenje Da sam neustrašivo krenuo na put Gradskim i prigradskim saobraćajem Na put pun neizvjesnostii avantura i izazova Kolumbo mi nekako postaje bliži od sestre I dalje mi se ne vjeruje i dalje me provjeravaju
Nisam to dopuštao ni predsjedniku Svoje Mjesne zajednice Samo sam jednom u ovozemaljskom životu Opomenut Ukorom nastavničkog vijeća Kad sam odbio da prihvatim Da su dva i dvauvijek četiri Tvrdeći Da su onoliko Koliko se dogovorimo
Besprijekorne prošlosti Sa navedenom mrljicom Ipak me provjeravaju To što im ja vjerujem Ne umanjuje njihovo podozrenje Gdje li je iskaznica mjesečna Gdje li dnevna poništena Iskreno je zapitana I dama revizorka sa trepavicama kakve je imala Ako se dobro sjećam Šekspirova crna dama Ne razumiju da. Ne oskudijevajući u džepovima Odgovaram izazovima kakve traže i druge praznine u čežnji Za punoćom svakodnevnog Kakva se očekuje od pustolova čiju su pustolovinu prekinuli
Ipak Čini mi se da sam im postao drag Okružuju me, uzimaju podatke Najzad pronalazim dokaz Svoje nevinosti Tapšaju me po ramenima Zašto revizorka izmiče mome očinskom zagrljaju Čini mi se da ću morati iznajmiti Dvoranu BKC-a Prilikom proslave idućeg rođendana
3.
DŽEPAROŠI
(Džeparošiiz svih naših konstituitivnih naroda i ostalih uživaju ugled jednih od najvještijih, najmilosrdnijih i najobzirnijih. Traženi su iu Europskoj uniji.Ispovijed jednog ljevorukog)
Mi džeparoši smo posebna vrsta humanista Olakšavamo ljude Operišemo Ne možemo znati šta nose u srcu Alimožemo se obavijestiti Šta nose u svom džepu I iz te znatiželje Proizilaze različiti pristupi subjektu Mislim o tome Sada kada smo u autobusu ostali Samo vozač i ja Svodim svoj učinak Sa sjetom Napušten od putnika koje pošteno doživljavam Kao saputnike Nedostaje mi društvo Ozarenostkojom zrače sugrađani dok idu na posao, U škole na fakultete Ne pokazujem znatiželju prema mladima Koji spreme seminarski Diplomski postdiplomski Ako putuju na kraće relacije A doktorat kad obrnu krug Ne pokazujemznatiželju ni prema vremešnim Prvih sedam dana poslije podjele mirovina Ali sam predusretljiv prema onima Kojebi mogao novčanikda nažulja Prepoznajem ih prema kakvoći Brbljivog dezodoransa Izdajice solventnosti Ne očekujem zahvalnost Olakšavam ljude Preuzimam njihov teret
Remiza Vozač pošteđen moje znatiželje Čekat ću nestrpljivo da svane Nedostajat će mi ljudska prisnost Kao humanisti kojim robuje potrebi Da operiše Jutro ukojojpočinje da me svrbi Lijevi dlan Nemam dana bolovanja
Bez mene prolaze radosti Neradnih dana Moja plemenita vještina izumire Kao kazandžijski, užarski i kujundžijski zanati Neću se smiriti dok ne osnujem fond Za stipendiranje talentiranih džeparoša Imam vizitke na kojima piše (njih ostavim onima koje samolakšao) IZGUBIO SI NA ĆUPRIJI – NAĆI ĆEŠ NA MOSTU I mnogo još sličnih A najčešće ostavim onu Na kojoj su riječi djede koji me je Odgojio Da potomci treba da slijede stope predaka: ČOVJEK JE UVIJEK NA DOBITKU KAD JE ZAHVALAN DOBROTI NA DOBRU A ZLU ŠTO NIJE GORE
Elegije gradskog saobraćajnog preduzeća
1.
PRIJATELJSTVO
Pa šta ako ti je sljedeća stanica
Odredište
Iznenadi potrebu,
Svakidašnjost
Iznevjeri rutinu
Budi Zoro budi Indijana Džons
Budi visočka piramida
Prvi put se susrećemo
A već putujemo zajedno
Prazno sjedište pored tebe
Samo je na mene čekalo
Prvi put putujemo zajedno
Kad je zadnji put bilo kao prvi
Sjeo sam pored tebe
Ni riječi nismo progovorili
Zato se tako lijepo razumijemo
Znamo se oduvijek
Samo se sticajem okolnosti nismo ranije sreli
U osiguravajućem društvu
U kladionici
U pokopnog društva
Na ortopediji
Na kreditnom odjeljenju
Ne, ni riječ nismo razmijenili
Zato smo najbolji prijatelji
Zato što ništa ne znamo jedan o drugom
Nikad ni saznati nećemo
Nećemo iznevjeriti
Jedan drugog
Bit ćemo uvijek dostupni
Kad imam ja imamo mi
I obrnuto
Svojski ćemo se truditi
Da ne saznamo ništa
Jedan o drugom
Jer nam je stalo da ovo zbogom
Da ovo prijateljstvo traje
Kako je moglo biti
Tako je i bilo
Hvala na karti
Moj najbolji prijatelju
2.
REVIZORI
(Sarajevski revizori su obučeni u crne radne odore. Pomislim uvijek kad ih vidim da je rodbina koja odlazi na sahranu. Urođena sramežljivost me spečava da im priđem i iskažem saučešće)
Od putnika
Do putnika
Provjeravaju nas
Zaboli to nepovjerenje sugrađana
Nikako da pogodim pravi džep
Vadim ceduljicu
Zapisan broj mog mobilnog
Da se sa nekim sit ispričam kad to poželim
Recept za klin čorbu
Plaćen račun za zakup grobljanskog mjesta
Možda je u unutrašnjem
Rastresenim me čini ushićenje
Da sam neustrašivo krenuo na put
Gradskim i prigradskim saobraćajem
Na put pun neizvjesnosti i avantura i izazova
Kolumbo mi nekako postaje bliži od sestre
I dalje mi se ne vjeruje i dalje me provjeravaju
Nisam to dopuštao ni predsjedniku
Svoje Mjesne zajednice
Samo sam jednom u ovozemaljskom životu
Opomenut
Ukorom nastavničkog vijeća
Kad sam odbio da prihvatim
Da su dva i dva uvijek četiri
Tvrdeći
Da su onoliko
Koliko se dogovorimo
Besprijekorne prošlosti
Sa navedenom mrljicom
Ipak me provjeravaju
To što im ja vjerujem
Ne umanjuje njihovo podozrenje
Gdje li je iskaznica mjesečna
Gdje li dnevna poništena
Iskreno je zapitana
I dama revizorka sa trepavicama kakve je imala
Ako se dobro sjećam
Šekspirova crna dama
Ne razumiju da.
Ne oskudijevajući u džepovima
Odgovaram izazovima kakve traže i druge praznine u čežnji
Za punoćom svakodnevnog
Kakva se očekuje od pustolova čiju su pustolovinu prekinuli
Ipak
Čini mi se da sam im postao drag
Okružuju me, uzimaju podatke
Najzad pronalazim dokaz
Svoje nevinosti
Tapšaju me po ramenima
Zašto revizorka izmiče mome očinskom zagrljaju
Čini mi se da ću morati iznajmiti
Dvoranu BKC-a
Prilikom proslave idućeg rođendana
3.
DŽEPAROŠI
(Džeparoši iz svih naših konstituitivnih naroda i ostalih uživaju ugled jednih od najvještijih, najmilosrdnijih i najobzirnijih. Traženi su i u Europskoj uniji. Ispovijed jednog ljevorukog)
Mi džeparoši smo posebna vrsta humanista
Olakšavamo ljude
Operišemo
Ne možemo znati šta nose u srcu
Ali možemo se obavijestiti
Šta nose u svom džepu
I iz te znatiželje
Proizilaze različiti pristupi subjektu
Mislim o tome
Sada kada smo u autobusu ostali
Samo vozač i ja
Svodim svoj učinak
Sa sjetom
Napušten od putnika koje pošteno doživljavam
Kao saputnike
Nedostaje mi društvo
Ozarenost kojom zrače sugrađani dok idu na posao,
U škole na fakultete
Ne pokazujem znatiželju prema mladima
Koji spreme seminarski
Diplomski postdiplomski
Ako putuju na kraće relacije
A doktorat kad obrnu krug
Ne pokazujem znatiželju ni prema vremešnim
Prvih sedam dana poslije podjele mirovina
Ali sam predusretljiv prema onima
Koje bi mogao novčanik da nažulja
Prepoznajem ih prema kakvoći
Brbljivog dezodoransa
Izdajice solventnosti
Ne očekujem zahvalnost
Olakšavam ljude
Preuzimam njihov teret
Remiza
Vozač pošteđen moje znatiželje
Čekat ću nestrpljivo da svane
Nedostajat će mi ljudska prisnost
Kao humanisti kojim robuje potrebi
Da operiše
Jutro u kojoj počinje da me svrbi
Lijevi dlan
Nemam dana bolovanja
Bez mene prolaze radosti
Neradnih dana
Moja plemenita vještina izumire
Kao kazandžijski, užarski i kujundžijski zanati
Neću se smiriti dok ne osnujem fond
Za stipendiranje talentiranih džeparoša
Imam vizitke na kojima piše
(njih ostavim onima koje sam olakšao)
IZGUBIO SI NA ĆUPRIJI – NAĆI ĆEŠ NA MOSTU
I mnogo još sličnih
A najčešće ostavim onu
Na kojoj su riječi djede koji me je
Odgojio
Da potomci treba da slijede stope predaka:
ČOVJEK JE UVIJEK NA DOBITKU
KAD JE ZAHVALAN DOBROTI NA DOBRU
A ZLU ŠTO NIJE GORE