Elegije gradskog saobraćajnog preduzeća

1.

PRIJATELJSTVO

Pa šta ako ti je sljedeća stanica
Odredište
Iznenadi potrebu,
Svakidašnjost
Iznevjeri rutinu
Budi Zoro budi Indijana Džons
Budi visočka piramida
Prvi put se susrećemo
A već putujemo zajedno
Prazno sjedište pored tebe
Samo je na mene čekalo
Prvi put putujemo zajedno
Kad je zadnji put bilo kao prvi
Sjeo sam pored tebe
Ni riječi nismo progovorili
Zato se tako lijepo razumijemo          

Znamo se oduvijek
Samo se sticajem okolnosti nismo ranije sreli

U osiguravajućem društvu
U kladionici
U pokopnog društva
Na ortopediji
Na kreditnom odjeljenju
Ne, ni riječ nismo razmijenili
Zato smo najbolji prijatelji
Zato što ništa ne znamo jedan o drugom
Nikad ni saznati nećemo
Nećemo iznevjeriti
Jedan drugog
Bit ćemo uvijek dostupni
Kad imam ja imamo mi
I obrnuto
Svojski ćemo se truditi
Da ne saznamo ništa
Jedan o drugom
Jer nam je stalo da ovo zbogom
Da ovo prijateljstvo traje
Kako je moglo biti
Tako je i bilo
Hvala na karti
Moj najbolji prijatelju

2.

REVIZORI

(Sarajevski revizori su obučeni u crne radne odore. Pomislim uvijek kad ih vidim da je rodbina koja odlazi na sahranu. Urođena sramežljivost me spečava da im priđem i iskažem saučešće)

Od putnika
Do putnika
Provjeravaju nas
Zaboli to nepovjerenje sugrađana
Nikako da pogodim pravi džep
Vadim ceduljicu
Zapisan broj mog mobilnog
Da se sa nekim sit ispričam kad to poželim
Recept za klin čorbu
Plaćen račun za zakup grobljanskog mjesta
Možda je u unutrašnjem
Rastresenim me čini ushićenje
Da sam neustrašivo krenuo na put
Gradskim i prigradskim saobraćajem
Na put pun neizvjesnosti i avantura i izazova
Kolumbo mi nekako postaje bliži od sestre
I dalje mi se ne vjeruje i dalje me provjeravaju

Nisam to dopuštao ni predsjedniku
Svoje Mjesne zajednice
Samo sam jednom u ovozemaljskom životu
Opomenut
Ukorom nastavničkog vijeća
Kad sam odbio da prihvatim
Da su dva i dva uvijek četiri
Tvrdeći
Da su onoliko
Koliko se dogovorimo

Besprijekorne prošlosti
Sa navedenom mrljicom
Ipak me provjeravaju
To što im ja vjerujem
Ne umanjuje njihovo podozrenje
Gdje li je iskaznica mjesečna
Gdje li dnevna poništena
Iskreno je zapitana
I dama revizorka sa trepavicama kakve je imala
Ako se dobro sjećam
Šekspirova crna dama
Ne razumiju da.
Ne oskudijevajući u džepovima
Odgovaram izazovima kakve traže i druge praznine u čežnji
Za punoćom svakodnevnog
Kakva se očekuje od pustolova čiju su pustolovinu prekinuli

Ipak
Čini mi se da sam im postao drag
Okružuju me, uzimaju podatke
Najzad pronalazim dokaz
Svoje nevinosti
Tapšaju me po ramenima
Zašto revizorka izmiče mome očinskom zagrljaju
Čini mi se da ću morati iznajmiti
Dvoranu BKC-a
Prilikom proslave idućeg rođendana

3.

DŽEPAROŠI

(Džeparoši  iz svih naših konstituitivnih naroda i ostalih uživaju ugled jednih od najvještijih, najmilosrdnijih i najobzirnijih. Traženi su i u Europskoj uniji. Ispovijed jednog ljevorukog)

Mi džeparoši smo posebna vrsta humanista
Olakšavamo ljude
Operišemo
Ne možemo znati šta nose u srcu
Ali možemo se obavijestiti
Šta nose u svom džepu
I iz te znatiželje
Proizilaze različiti pristupi subjektu
Mislim o tome
Sada kada smo u autobusu ostali
Samo vozač i ja
Svodim svoj učinak
Sa sjetom
Napušten od putnika koje pošteno doživljavam
Kao saputnike
Nedostaje mi društvo
Ozarenost kojom zrače sugrađani dok idu na posao,
U škole na fakultete
Ne pokazujem znatiželju prema mladima
Koji spreme seminarski
Diplomski postdiplomski
Ako putuju na kraće relacije
A doktorat kad obrnu krug
Ne pokazujem znatiželju ni prema vremešnim
Prvih sedam dana poslije podjele mirovina
Ali sam predusretljiv prema onima
Koje bi mogao novčanik da nažulja
Prepoznajem ih prema kakvoći
Brbljivog dezodoransa
Izdajice solventnosti
Ne očekujem zahvalnost
Olakšavam ljude
Preuzimam njihov teret

Remiza
Vozač pošteđen moje znatiželje
Čekat ću nestrpljivo da svane
Nedostajat će mi ljudska prisnost
Kao humanisti kojim robuje potrebi
Da operiše
Jutro u  kojoj  počinje da me svrbi
Lijevi dlan
Nemam dana bolovanja

Bez mene prolaze radosti
Neradnih dana
Moja plemenita vještina izumire
Kao kazandžijski, užarski i kujundžijski zanati
Neću se smiriti dok ne osnujem fond
Za stipendiranje talentiranih džeparoša
Imam vizitke na kojima piše
(njih ostavim onima koje sam olakšao)
IZGUBIO SI NA ĆUPRIJI – NAĆI ĆEŠ NA MOSTU
I mnogo još sličnih
A najčešće ostavim onu
Na kojoj su riječi djede koji me je
Odgojio
Da potomci treba da slijede stope predaka:
ČOVJEK JE UVIJEK NA DOBITKU
KAD JE ZAHVALAN DOBROTI NA DOBRU
A ZLU ŠTO NIJE GORE