Egostriper

Kartografija ljubavi prema stripu Alema Ćurina

Strip u Hrvatskoj rijetko proizvodi knjige o – stripu. Možemo reći da se radi o uobičajenom apsurdu, naime, od svih strip-časopisa u nas najdugovječniji je upravo onaj koji se bavi teorijom stripa (riječ je o Kvadratu koji izlazi već dvadeset godina). Tako da je u Hrvatskoj puno lakše objavljivati tekstove o stripovima, nego same stripove. Ipak, ta činjenica nije urodila mnoštvom knjiga koje se na ovaj ili onaj način bave stripom. Zato su one rijetke – iskrene i dobre! Svakako treba spomenuti “Sto mu jelenskih rogova” Ivice Ivaniševića i “Stripocentrik” Darka Macana koje su knjige ukoričenih tekstova ili kolumni o stripu, zatim tu je Munitićeva teorijska “Strip deveta umjetnost” i odlično srpsko izdanje “Stripovi koje smo voleli”, u kojoj se mogu pronaći leksikografski podaci o svim značajnijim hrvatskim i jugoslovenskim autorima stripa u prošlom i ovom stoljeću. Tu je i svježe izdanje Strip Foruma – knjiga Rudija Aljinovića i Mladena Novakovića “Kad je strip bio mlad” o počecima objavljivanja stripa u nas koja je veliki prilog povijesti hrvatskog stripa.

A da strip u Hrvatskoj u posljednje vrijeme pokazuje sklonost fenomenologiji, potvrđuje i zadnji “incident” – pojavila se, dakle, knjiga o stripu i promovirana je u Makarskoj na, kako stvari stoje, zadnjem Mafestu. I, što je najbolje, knjiga koja se pojavila je – čudo!

Knjigu o stripu “Egostriper” potpisuje Alem Ćurin, splitski ilustrator, pisac i dizajner, objavila ju je Matica hrvatska ogranak Bizovac, a upućeni će odmah znati da se iza pitoresknog naziva krije neumorni urednik Vjeko Đaniš, zaslužan upravo za dugovječni Kvadrat. “Egostriper” je mekog uveza i nešto većeg formata (pogodnog za mnoštvo strip-tabli koje se nalaze u knjizi), a svojom sadržinom i dizajnom predstavlja pravu poslasticu za čitanje i gledanje. Naime, “Egostriper” u sebi nosi Alemove jedinstvene tekstove o stripovima, kao i mnoštvo njegovih ilustracija i stripova koji su prvi put ugledali svjetlo dana. Također, uz svaki tekst su priložene table majstora stripa o kojima Ćurin piše svoje snovite strip-vizije.

Alema Ćurina ljudi poznaju najprije po ilustracijama iz Ferala. Svaki tjedan je na novinski papir izlivao neki svoj crno-bijeli svijet prepun sivih nijansi i uspio u nečemu što je privilegij samo nekolicine hrabrih. U svojim je ilustracijama slao jedinstvene slikopisne poruke i zadržao poziciju autora, nikad ne dopustivši da ga se gurne u nekakav oblik nijeme dekoracije. Zbog toga je Ćurin naš najbolji ilustrator u posljednjih dvadeset godina i to nije nikakva smjela izjava ili privlačenje pažnje, to je naprosto – fakt. Danas objavljuje redovito u Novostima i na Profilovim knjigama, a čim ugledate njegovu ilustraciju, odmah znate da je to Alem Ćurin. I zato je najbolji.

Međutim, on je kompletniji umjetnik nego što naša sredina može podnijeti. I zato je “Egostriper” čudesan incident – Alem je, na nagovor strpljivog urednika Đaniša, kompletirao ovu knjigu, ubacio ilustracije i stripove, i potpuno, kao i obično bez kompromisa, stvorio cijeli jedan svijet i nema ničega sličnog što se kod nas pojavilo između nekakvih korica. Njegovi tekstovi o stripovima prelaze rub literarnog i, unutar snovitog kaosa, autor ispisuje kartografiju vlastite ljubavi prema stripu. “Egostriper” je najbolje okrakaterizirao Predrag Lucić u predgovoru – riječ je o stripovnici. A dok čitate tu stripovnicu, kao da stojite u autorovoj radnoj sobi zagledani u njegov ormar s knjigama, čak možete i namirisati tintu s radnog stola.

Ćurin u “Egostriperu” piše o domaćim strip okupljanjima u Vinkovcima i Makarskoj na originalan način, poput kakvog emotivnog putopisa. Zatim, piše o domaćim autorima Žeželju, Pavloviću i Gotovcu, ali i o stranim bogovima stripa Prattu, Fosteru i Herrmanu. No, nisu to uobičajeni eseji o autorima i stripovima, nipošto. Riječ je o Ćurinovom iščitavanju stripa srcem i uspostavljanju dijaloga sa samim medijem. Takvu stvar doista nitko nije napravio, a teško da će netko utjeloviti tako autentičnog slikara i pisca u jednoj osobi, pa da ponovi isti pothvat. Recimo, Alem Ćurin započinje tekst o Žeželjevom “Reflexu” razgovorom s – muhom!? Dok dođete do tog jedinstvenog dijaloga, takve stvari će vam u njegovom svijetu izgledati potpuno normalno. S druge strane, vrlo lucidno obrađuje strip kao medij i njegovu poziciju, nerijetko se osvrćući na jedinstvene komplekse koje je strip uzgojio kao relativno mlad medij, ali i i stara umjetnost. Iza poetičkih pejzaža (onih i u slici i u tekstu) stoje holističke opservacije o promjenama koje su se dogodile u samom stripu. To je, recimo, vrlo vidljivo u tekstu o Bonelliju o kojem defintivno ne piše panegirike ili u onom dijelu gdje probleme suvremenog stripa kratko definira kao “gubitak sna”, što je najtočnija i najkraća definicija koju sam igdje vidio.

Zbog svega toga je “Egostriper” jedinstvena knjiga. Alem Ćurin nas u svoj svijet uvodi snažno i bez kompromisa, kao što nas je uvodio u svoje ilustracije. U knjizi možete uživati u pozamašnom izboru stripova navedenih autora. S obzirom na format, tekst je prelomljen pametno, poštujući klasičnu širinu knjiškog bloka. Alem Ćurin uspijeva u čitatelja zainteresirati i mozak i srce, tako da je “Egostriper”, ili kako u podnaslovu piše “Egoističke priče starog strip pokvarenjaka i poneki strip”, prava mjera za ljubav i glad prema stripu. Domaći stripaši su, definitivno, zaslužili ovakvu knjigu. Trebat će im godine da to shvate.

Vladimir Šagadin 25. 06. 2012.