Danas, pod ovim nebom, sve je od mene bolje,
Krava bih bio, rađe.
Danas kad dođem na mjesta koja voljeh,
Ništa ne nađem.
Nekad želim lajati kao Ćamilov hrt na
Lunu sa zimskog svoda
Ali još volim slušati, jer je besmrtna,
Šta kaže voda.
I kroz cvijeće koracao sam kući
Našoj u Raskonjama
U koju više nikada noga mi ući
Neće: sanjam je zaman.
U snu ću, sve dok ne prekine mi Mojra
Nit, vraćati se, ponovo kroka laka,
Tamo gdje je vidokrug zupčast od Borja
Kao rubovi poštanskih maraka.
<16. 5. 2017.>
SAD MI SE LAKŠE DAJE RIMA
__________Mrvi su večito žedni. __________Veselin Čajkanović
Sad mi se lakše daje rima
I ponekad se, u mom vaju,
Moji sa tuđim stihovima
Kao kokoti dozivaju.
Volšebnik nikad bio nisam.
Tek pokašto sam sebi ravan.
Kako sad letim, ne znam ni sam,
Jer avion je neispravan.
No iz djetinjstva mnoga riječ
Skroz izvehdjeloj duši mi je
Sirova daska nestrugana
Koja miriše sve do danas.
Ko da je bilo prije Inka
I ko da jučer jest Darinka
Rekla: odnio mrtvim vode
Kad neko vrlo tvrdo spava.
Od čeg u mraku tvome, svode,
Razgalina mi sine plava.
Sad mi se lakše daje rima
I kašto, kao baš u raju,
Moji se s tuđim stihovima
Kao kokoti dozivaju.
Dvije pjesme
***
Danas, pod ovim nebom, sve je od mene bolje,
Krava bih bio, rađe.
Danas kad dođem na mjesta koja voljeh,
Ništa ne nađem.
Nekad želim lajati kao Ćamilov hrt na
Lunu sa zimskog svoda
Ali još volim slušati, jer je besmrtna,
Šta kaže voda.
I kroz cvijeće koracao sam kući
Našoj u Raskonjama
U koju više nikada noga mi ući
Neće: sanjam je zaman.
U snu ću, sve dok ne prekine mi Mojra
Nit, vraćati se, ponovo kroka laka,
Tamo gdje je vidokrug zupčast od Borja
Kao rubovi poštanskih maraka.
<16. 5. 2017.>
SAD MI SE LAKŠE DAJE RIMA
__________Mrvi su večito žedni.
__________Veselin Čajkanović
Sad mi se lakše daje rima
I ponekad se, u mom vaju,
Moji sa tuđim stihovima
Kao kokoti dozivaju.
Volšebnik nikad bio nisam.
Tek pokašto sam sebi ravan.
Kako sad letim, ne znam ni sam,
Jer avion je neispravan.
No iz djetinjstva mnoga riječ
Skroz izvehdjeloj duši mi je
Sirova daska nestrugana
Koja miriše sve do danas.
Ko da je bilo prije Inka
I ko da jučer jest Darinka
Rekla: odnio mrtvim vode
Kad neko vrlo tvrdo spava.
Od čeg u mraku tvome, svode,
Razgalina mi sine plava.
Sad mi se lakše daje rima
I kašto, kao baš u raju,
Moji se s tuđim stihovima
Kao kokoti dozivaju.
<20.5. 2017.>