On ljubi tu ženu i zato što ona još ne zna kako je on ljubi
On ljubi tu ženu i zato što ona još ne zna kako je on ljubi. Svoju tajnu nastoji skriti svugdje gdje je svakodnevno susreće, i na ulici i u kavani.
Svaki njezin korak njegovu tajnu jača, iako svaki njezin pogled upućen prema njemu njegovom srcu kaže da je otkriven davno, on ljubi tu ženu samo korakom i smiješkom.
Jer, ona još ne zna kako je on to stvarno ljubi, niti će to ikada i znati. Ona zna samo to da je često prati, a on zna da joj njegova pratnja, tako zbunjenoj, ipak, pomalo i godi. Njezin smiješak je zavodljiv, možda je i klopka, zato joj i ne smije glasno reći da je ljubi.
On je ljubi jer zna da ga ona ljubiti nikada neće. Opija se mirisima koje mu njezino tijelo šalje kad god je u njezinoj blizini, ali i kad je za stolom sam i kad za njom ne hoda.
Ona je priroda u kojoj će zauvijek ostati njegova tajna, ona je jezero u čijim vodama nikada suveren plivač neće biti. Ona je njegov san iz kojega nikada u stvarnost izaći neće.
Strah od poraza stalno odgađa stvarni susret s njom.
Kad god se zaustavi na njezinome licu
Kad god se zaustavi na njezinome licu, doživi ga kao preslik svoga lica.
Njih dvoje su odavno vrijeme čija je umjetnost oblikovanja različitog u jedno bila uspješna i neponovljiva. U njemu su odavno jedno od dvoje, dvoje u jednom. Jedno lice istopljeno od dva, dva tijela u osobi jednoj.
Dokle će ta umjetnost oblikovanja još trajati pitanje je na koje mirno odgovor čekaju kao jedno oboje.
Dvije ljubavne
On ljubi tu ženu i zato što
ona još ne zna kako je on ljubi
On ljubi tu ženu i zato što ona još ne zna
kako je on ljubi. Svoju tajnu nastoji skriti
svugdje gdje je svakodnevno susreće,
i na ulici i u kavani.
Svaki njezin korak njegovu tajnu jača,
iako svaki njezin pogled upućen
prema njemu njegovom srcu kaže da je
otkriven davno, on ljubi tu ženu samo
korakom i smiješkom.
Jer, ona još ne zna kako je on to stvarno ljubi,
niti će to ikada i znati. Ona zna samo to
da je često prati, a on zna da joj njegova
pratnja, tako zbunjenoj, ipak, pomalo
i godi. Njezin smiješak je zavodljiv,
možda je i klopka, zato joj i ne smije
glasno reći da je ljubi.
On je ljubi jer zna da ga ona ljubiti nikada
neće. Opija se mirisima koje mu njezino
tijelo šalje kad god je u njezinoj blizini,
ali i kad je za stolom sam i kad za njom
ne hoda.
Ona je priroda u kojoj će zauvijek
ostati njegova tajna, ona je jezero u čijim
vodama nikada suveren plivač neće biti.
Ona je njegov san iz kojega nikada
u stvarnost izaći neće.
Strah od poraza stalno odgađa
stvarni susret s njom.
Kad god se zaustavi
na njezinome licu
Kad god se zaustavi na njezinome licu,
doživi ga kao preslik svoga lica.
Njih dvoje su odavno vrijeme
čija je umjetnost oblikovanja
različitog u jedno bila
uspješna i neponovljiva.
U njemu su odavno jedno od dvoje,
dvoje u jednom.
Jedno lice istopljeno od dva,
dva tijela u osobi jednoj.
Dokle će ta umjetnost oblikovanja
još trajati
pitanje je na koje mirno
odgovor čekaju
kao jedno
oboje.