Glasom umornoga boga, on pjeva pjesme o rastancima pusta odjekuje sala, tombola Željezare Zenica. Subota je kad radnika nema, tad samo očajnici svoje bolne jetre naslanjaju na šank i pjevuše uz njega, melankolično, tiho
Bila je tako lijepa, kao tog jutra dan… I diže on pogled u visine, pod niske svodove, po kojima izbija vlaga iz trulih vodovodnih cijevi fiskulturne dvorane na katu i crta vlaga kartu fantastičnoga budućeg svijeta
Koji neće dočekati, u njemu živjeti neće, radnici jetara bolnih, ti fiskulturnici komunističke misli, ni pjevač njihov što pjesme francuske pjeva bolje nego ijedan Francuz
Više se nismo sreli, jer nju je odnio dan… Dok izvana zavijaju tužne sirene jutra, prolaze kamioni, muškarci u bijelom istovaruju kruh, sa radija čuje se lelek rudarskih nesreća u Kini
Dragan Stojnić
Glasom umornoga boga, on pjeva pjesme o rastancima
pusta odjekuje sala, tombola Željezare Zenica. Subota je
kad radnika nema, tad samo očajnici svoje bolne jetre
naslanjaju na šank i pjevuše uz njega, melankolično, tiho
Bila je tako lijepa, kao tog jutra dan… I diže on pogled
u visine, pod niske svodove, po kojima izbija vlaga
iz trulih vodovodnih cijevi fiskulturne dvorane na katu
i crta vlaga kartu fantastičnoga budućeg svijeta
Koji neće dočekati, u njemu živjeti neće, radnici jetara
bolnih, ti fiskulturnici komunističke misli, ni pjevač njihov
što pjesme francuske pjeva bolje nego ijedan Francuz
Više se nismo sreli, jer nju je odnio dan… Dok izvana zavijaju
tužne sirene jutra, prolaze kamioni, muškarci u bijelom
istovaruju kruh, sa radija čuje se lelek rudarskih nesreća u Kini
(Iz knjige “Izabrane pjesme Nane Mazutha)