Događaj

U opsjednutom gradu,
nakon tri mjeseca strahovanja za goli život,
trčkaranja od postelje do skloništa, i gladovanja,
žena – mora da ju je Višnji nadahnuo – izvuče jedne noći,
u samu zoru, kad se i pijetli oglasiše,
mlaz radosti i slasti iz muževljeva tijela,
izvuče, električnim jagodicama, i zaspa snom srećnice,
ko zaklana.

Мuž ustade iz postelje,
svečano se, pri svijeći, okupa,
svečano pripali posljednju cigaretu,
i pomisli, ne bez izvjesnog ushićenja,
da je mašina njegova tijela još upotrebljiva,
i da materija od koje je sazdan možda i ne pripada sasvim prahu,
te da, reklo bi se, i njegov život
ima, tu i tamo, nekog smisla.

1992.

Stevan Tontić 02. 04. 2012.