draga babo jago deduš, rođena 31.1.1922. kao agata cupar, nema te već 24 godine, bila si i dobra baba i loša baba, mrzila si da te zovem baba, a ja sam te obožavala provocirati, nije da smo se bog zna kako slagale, ali danas te razumijem, život ti je bio uf, težak i svakakav, bila si i ti teška i svakakva, pokušavala sam proniknuti u dobru tebe, ali nikako, čak si me došla strašit nakon smrti, kao što si i bila obećala, i to dvaput, od čega si jednom bila putna torba, hodala si kao čarli čaplin, obožavala si tuđmana i s posebnim ponosom isticala kako si sad svoja na svome, meni si govorila da imam svoje ja, mada mi nikad nije bilo jasno kako si to prije tuleta bila tuđa na tuđem ako se tuđman zvao tuđman, a ne svojman, i čije bih ja ja trebala imati, ako ne svoje, i tako si me prečesto zbunjivala, ali babo moja draga, došlo je vrijeme da ti kažem – vrijedilo ti je, dobile smo pare za knjigu, postat ćeš slavna, a da nikad to nećeš ni saznati, isto kao i đim morison, đenis i hendriks, i mnogi drugi, ušla si u hol of fejm, a da nisi to ni htjela, a ja ću, zahvaljujući tvojim bapskim mušicama, popraviti svoj kućni budžet i obećavam ti, mnogi će nam se smijati, ali se nećemo osramotiti jer samo ti i ja znamo koliko će nas ta knjiga koštati, puno je premalo ovo od ministarstva, nas veže puno veća cijena, to ni život ne može platiti, i zato mi živila, gdje god da si sad, šta god radila i koliko god me gledala otamo i mislila da te ni mrtvu ne mogu razočarati bezobrazlukom, živila mi!!!
29.01.2022.
divna stvar koja dođe s godinama je stupanj kurcobolje za to šta će svijet reći o nama i hoće li se baba okretati u grobu što sam obukla poderane gaće, tako i ja idem danas u kvartski špar, pobacala trulo povrće iz frižidera i očistila mačji wc, kaput ne mogu da zakopčam jer sam se udebljala pa stisla samo gornje dugme ispod brade da ga vjetar sa mene ne oduva, sretnem ispred zgrade opet onu komšinku što je stiskala nos zadnji put u liftu jer joj je smrdilo moje smeće, kaže ona meni: vi ste se udebljala?, ja kažem: aha, čekam bebu, zadnji stadij, odem bacit smeće, kosu sam zakopčala s nekom štipaljkom, a u šparu me uhvatio kašalj, skoro sam dušu ispustila, pa se jedna u redu na blagajni micala od mene, razumijem je potpuno, i idem doma, trbuh mi iskočio, a šta ću, udebljala sam se jer sertralin, a da budem iskrena, bilo mi lijeno i počešljati se, i sjetim se kako smo se takvim ženama kao djeca smijali i trčali za njima i vikali luda anka, luda mara, luda pepa, i bude mi sve toplo oko srca što sam i ja postala jedna od njih.
30.01.2022.
mislila sam da se odavno stalo na kraj onim prenapornim, preiritantnim i pregroznim, a nekad turbomegapopularnim, prezentacijama stolica za masažu i medicinske opreme, ali brus, evo čitam kako su neki hohštapleri na jednoj takvoj prezentaciji prevarili umirovljenika koji je uz kupnju uređaja trebao dobiti i nagradno putovanje, ali je ustanovio kako to poduzeće uopće ne postoji, pa šta ti misliš, još sam ja onda dobro i prošla kad sam na jednoj takvoj prezentaciji, uz večeru koja je bila zagarantirana svakom posjetitelju, kao utješnu nagradu dobila kremu protiv reume, a već sljedeće godine, kad me mama unatoč mom izrazitom negodovanju ipak uvalila da odem na prezentaciju plastičnih kutija za čuvanje kolača i drangulija, sam potpuno izvisila, jer nakon što su me preispitale o osobnim podacima, gdje radim, kolika mi je plaća, jesam li udana, nakon što sam rekla da sam student, nezaposlena i neću kupiti TAPVER za petsto kuna, tražile su da im kažem po čijoj sam preporuci došla, i možeš mislit kako sam se osjećala kad je jedna od prodavačica drugoj predamnom rekla: ona je došla samo jesti.
Dnevnik s Facebooka
25.01.2022.
draga babo jago deduš, rođena 31.1.1922. kao agata cupar, nema te već 24 godine, bila si i dobra baba i loša baba, mrzila si da te zovem baba, a ja sam te obožavala provocirati, nije da smo se bog zna kako slagale, ali danas te razumijem, život ti je bio uf, težak i svakakav, bila si i ti teška i svakakva, pokušavala sam proniknuti u dobru tebe, ali nikako, čak si me došla strašit nakon smrti, kao što si i bila obećala, i to dvaput, od čega si jednom bila putna torba, hodala si kao čarli čaplin, obožavala si tuđmana i s posebnim ponosom isticala kako si sad svoja na svome, meni si govorila da imam svoje ja, mada mi nikad nije bilo jasno kako si to prije tuleta bila tuđa na tuđem ako se tuđman zvao tuđman, a ne svojman, i čije bih ja ja trebala imati, ako ne svoje, i tako si me prečesto zbunjivala, ali babo moja draga, došlo je vrijeme da ti kažem – vrijedilo ti je, dobile smo pare za knjigu, postat ćeš slavna, a da nikad to nećeš ni saznati, isto kao i đim morison, đenis i hendriks, i mnogi drugi, ušla si u hol of fejm, a da nisi to ni htjela, a ja ću, zahvaljujući tvojim bapskim mušicama, popraviti svoj kućni budžet i obećavam ti, mnogi će nam se smijati, ali se nećemo osramotiti jer samo ti i ja znamo koliko će nas ta knjiga koštati, puno je premalo ovo od ministarstva, nas veže puno veća cijena, to ni život ne može platiti, i zato mi živila, gdje god da si sad, šta god radila i koliko god me gledala otamo i mislila da te ni mrtvu ne mogu razočarati bezobrazlukom, živila mi!!!
29.01.2022.
divna stvar koja dođe s godinama je stupanj kurcobolje za to šta će svijet reći o nama i hoće li se baba okretati u grobu što sam obukla poderane gaće, tako i ja idem danas u kvartski špar, pobacala trulo povrće iz frižidera i očistila mačji wc, kaput ne mogu da zakopčam jer sam se udebljala pa stisla samo gornje dugme ispod brade da ga vjetar sa mene ne oduva, sretnem ispred zgrade opet onu komšinku što je stiskala nos zadnji put u liftu jer joj je smrdilo moje smeće, kaže ona meni: vi ste se udebljala?, ja kažem: aha, čekam bebu, zadnji stadij, odem bacit smeće, kosu sam zakopčala s nekom štipaljkom, a u šparu me uhvatio kašalj, skoro sam dušu ispustila, pa se jedna u redu na blagajni micala od mene, razumijem je potpuno, i idem doma, trbuh mi iskočio, a šta ću, udebljala sam se jer sertralin, a da budem iskrena, bilo mi lijeno i počešljati se, i sjetim se kako smo se takvim ženama kao djeca smijali i trčali za njima i vikali luda anka, luda mara, luda pepa, i bude mi sve toplo oko srca što sam i ja postala jedna od njih.
30.01.2022.
mislila sam da se odavno stalo na kraj onim prenapornim, preiritantnim i pregroznim, a nekad turbomegapopularnim, prezentacijama stolica za masažu i medicinske opreme, ali brus, evo čitam kako su neki hohštapleri na jednoj takvoj prezentaciji prevarili umirovljenika koji je uz kupnju uređaja trebao dobiti i nagradno putovanje, ali je ustanovio kako to poduzeće uopće ne postoji, pa šta ti misliš, još sam ja onda dobro i prošla kad sam na jednoj takvoj prezentaciji, uz večeru koja je bila zagarantirana svakom posjetitelju, kao utješnu nagradu dobila kremu protiv reume, a već sljedeće godine, kad me mama unatoč mom izrazitom negodovanju ipak uvalila da odem na prezentaciju plastičnih kutija za čuvanje kolača i drangulija, sam potpuno izvisila, jer nakon što su me preispitale o osobnim podacima, gdje radim, kolika mi je plaća, jesam li udana, nakon što sam rekla da sam student, nezaposlena i neću kupiti TAPVER za petsto kuna, tražile su da im kažem po čijoj sam preporuci došla, i možeš mislit kako sam se osjećala kad je jedna od prodavačica drugoj predamnom rekla: ona je došla samo jesti.