Dijete plače

Djeci čije se duše igraju na Nebesima ove noći

Spuštam kapke na pospane oči
Kao kad moja draga
Spušta roletne prije spavanja,
I čujem kako iz nebeskih visina
Silazi glas djeteta.

Ono plače.

Čuješ li ovaj glas, draga,
Što se, ko zlatna žica,
Provlači kroz moj sluh
i savija pod glavom na jastuku?

Ćutimo. Dijete plače.

Izađem na balkon i gledam
Kako nebom prelijeću zvijezde
Ostavljajući za sobom
Svijetao i prštav trag.

Bože, negdje je zaista večeras
umrlo dijete
Ono čiji sam plač slušao u postelji,
Ono – čija se duša igra po nebu
Kao tek proskakutalo janje.