Djeci čije se duše igraju na Nebesima ove noći
Spuštam kapke na pospane oči Kao kad moja draga Spušta roletne prije spavanja, I čujem kako iz nebeskih visina Silazi glas djeteta.
Ono plače.
Čuješ li ovaj glas, draga, Što se, ko zlatna žica, Provlači kroz moj sluh i savija pod glavom na jastuku?
Ćutimo. Dijete plače.
Izađem na balkon i gledam Kako nebom prelijeću zvijezde Ostavljajući za sobom Svijetao i prštav trag.
Bože, negdje je zaista večeras umrlo dijete Ono čiji sam plač slušao u postelji, Ono – čija se duša igra po nebu Kao tek proskakutalo janje.
Prethodni tekstovi
Dijete plače
Djeci čije se duše igraju na Nebesima ove noći
Spuštam kapke na pospane oči
Kao kad moja draga
Spušta roletne prije spavanja,
I čujem kako iz nebeskih visina
Silazi glas djeteta.
Ono plače.
Čuješ li ovaj glas, draga,
Što se, ko zlatna žica,
Provlači kroz moj sluh
i savija pod glavom na jastuku?
Ćutimo. Dijete plače.
Izađem na balkon i gledam
Kako nebom prelijeću zvijezde
Ostavljajući za sobom
Svijetao i prštav trag.
Bože, negdje je zaista večeras
umrlo dijete
Ono čiji sam plač slušao u postelji,
Ono – čija se duša igra po nebu
Kao tek proskakutalo janje.