Češalj, Fotografija, Ruke

Češalj

Stariji seoski gospodin
Zastao pred kapijom
Bivše stanice za otkup duhana

Kroz rešetke gleda pusto dvorište
Suho korito česme
Smrvljen crveni crijep

Osvrnuo se oko sebe
Pa posegnuo u džep sakoa

Kao da odaje poštu palom vremenu
Pokleknuloj gredi krova
Hljebu temeljcu

Kroz sijede vlasi
Provukao je mali plastični češalj

 

Fotografija

Tata je u bijelom momačkom džemperu,
odsutnog pogleda. Poremetili smo ga
u pripremanju meze

Ja zakosatio. Vrat mi svečano stegnut
dugmetom karirane košulje.
Malo sam viši od trpezarijskog stola

Tridesetprvi je decembar, 1985.

U kuću su opet bahnule čačkalice,
kiseli krastavci i senf. I puno slatkiša.
I prskalice

Tepih je usisan, rese počešljane.
Oprane kristalne čaše sjatile se
na sjajnoj tacni

S lustera viju svjetlucave trake
i jedan žuti balon do pucanja napuhnut
lebdi iznad tatine glave

Za par trenutaka smijeh će ispuniti hodnik,
sudariće se parfemi, krenuće naša
sitna vriska

Nadomak ponoći,
bijesnu djecu savladaće san.

Tate i mame pjesmom će zakoračiti
u mahmurno januarsko jutro

 

Ruke

Na stolu je džezva, dva zemljana fildžana
Kutija cigareta i kesica duhana
Naočale za čitanje kojima
ispada jedno staklo, kovanica
sa brojem 1
Još svjež jorgovan u vazi, mehlem
Jedan limun žut i kistovi u tegli

Na stolu su ruke tvoje i moje
Zaljubljeno se gledaju

Igor Borozan 30. 04. 2021.