Bosim nogama uzimati jutarnji abdest u mokroj travi  

Otapati nožne prste u destiliranoj magli
koja
poslije još jedne izgubljene bitke sa gravitacijom
leži u travi
i pravi se mrtva
pustiti ih
nožne prste
kao lovačke pse iz gepeka
da se kotrljaju
niz apsolutni nagib ovoga nasmiješenog svijeta
i da se igraju
sa poljskim miševima
paucima
i okruglim zvukovima u ravnici
paralelnih kotača željezne kompozicije
koji se okreću
prema turskim kupeljima u Budimpešti
oko svoje vlastite osi
od hladno valjanog čelika

i osjećati istu takvu os
ispod svog pojasa
i u utrobi vibracije
od okretanja meni paralelnog kotača
na drugom kraju moje osovine
na drugoj strani svemira