Šta bih bez tebe, blizankinjo moja,
Kad usred noći plamen kuću lati,
Duguljasta rana od gromovskog đula
S kruške iznad kuće kad me stane zvati?
Tebi tada šapnem sve strahove moje
I ono od čega mislim da ću mrijeti.
Ti me, mila moja, najbolje razumiš –
Pod rebra mi uđeš kad mi se zaprijeti.
Sa prozora naših rastjeruješ tamu
I braniš od santi leda s vrha brijega,
Kad ojuže dani i stane nestajat
Po poljima našim bjelina od snijega.
Šta bih bez tebe, pjesmo moja mila,
Koja mi iz rane kupiš zrna soli?
Šta bih bez tebe, blizankinjo moja,
Kad smo s jedne sise posisali skupa
Onu kaplju vrelog mlijeka koje boli?
Sad evo se budiš na jastuku našem,
Ručicama svojim miluješ mi dah.
Ti ćeš, mila moja, ostati da živiš
I kad se usitnim u hladnjikav prah.
Blizankinja
Šta bih bez tebe, blizankinjo moja,
Kad usred noći plamen kuću lati,
Duguljasta rana od gromovskog đula
S kruške iznad kuće kad me stane zvati?
Tebi tada šapnem sve strahove moje
I ono od čega mislim da ću mrijeti.
Ti me, mila moja, najbolje razumiš –
Pod rebra mi uđeš kad mi se zaprijeti.
Sa prozora naših rastjeruješ tamu
I braniš od santi leda s vrha brijega,
Kad ojuže dani i stane nestajat
Po poljima našim bjelina od snijega.
Šta bih bez tebe, pjesmo moja mila,
Koja mi iz rane kupiš zrna soli?
Šta bih bez tebe, blizankinjo moja,
Kad smo s jedne sise posisali skupa
Onu kaplju vrelog mlijeka koje boli?
Sad evo se budiš na jastuku našem,
Ručicama svojim miluješ mi dah.
Ti ćeš, mila moja, ostati da živiš
I kad se usitnim u hladnjikav prah.