Pišem svešteniku iz Beiruta, na engleskom, ekonomičnom jeziku ovozemaljskog pakla – Bože, molim se da budete dobro, kako mi je samo žao.
Abouna Justinos Dib ne odgovara. Poslednja prepiska je bila sličnim povodom – javila sam mu se nakon pogleda u snimak nadzorne kamere u njegovoj crkvi, avgusta četvrtog, godine 2020. Na snimku se on moli, kad kroz vrata i prozore uleće vazduh potisnut detonacijom, bacajući krhkog slugu Božjeg kao leptira na plamen Bogorodičine ikone.
Odgovara tada sa: hvala na brizi, bilo je veoma teško.
Provodim dan misleći na leptire u Beirutu.
Utorak.
Prvi dan beogradskog oktobra zamutio. Abouna Justinos Dib posle dvadeset i četiri sata odgovara: Amin, vrlo je teško. Molim vas, molite se za nas.
Pišem mu nešto o veri. Na engleskom, ekonomičnom jeziku ovozemaljskog pakla.
Ne pišem ono o čemu mislim – oče dragi, u dalekom i dragom Beirutu, danas mi se otac vratio sa skenera sa rakom. Poslali smo ga tamo sa reumom a vratio se sa tumorom. Još koliko juče bila sam posvećenija Vašoj muci, dragi oče. Svih ovih godina divim se postojanoj snazi Vaše radosti dok krštavate i venčavate Vašu pastvu, sve te divne beirutske leptire, na koje mislim kad pođe vojska. A evo već danas događa mi se moj maleni Beirut od kog Vaš postaje dalji jer mi je duša tesna za tolike leptire.
Beirut
Ponedeljak.
Pišem svešteniku iz Beiruta, na engleskom, ekonomičnom jeziku ovozemaljskog pakla – Bože, molim se da budete dobro, kako mi je samo žao.
Abouna Justinos Dib ne odgovara. Poslednja prepiska je bila sličnim povodom – javila sam mu se nakon pogleda u snimak nadzorne kamere u njegovoj crkvi, avgusta četvrtog, godine 2020. Na snimku se on moli, kad kroz vrata i prozore uleće vazduh potisnut detonacijom, bacajući krhkog slugu Božjeg kao leptira na plamen Bogorodičine ikone.
Odgovara tada sa: hvala na brizi, bilo je veoma teško.
Provodim dan misleći na leptire u Beirutu.
Utorak.
Prvi dan beogradskog oktobra zamutio. Abouna Justinos Dib posle dvadeset i četiri sata odgovara: Amin, vrlo je teško. Molim vas, molite se za nas.
Pišem mu nešto o veri. Na engleskom, ekonomičnom jeziku ovozemaljskog pakla.
Ne pišem ono o čemu mislim – oče dragi, u dalekom i dragom Beirutu, danas mi se otac vratio sa skenera sa rakom. Poslali smo ga tamo sa reumom a vratio se sa tumorom. Još koliko juče bila sam posvećenija Vašoj muci, dragi oče. Svih ovih godina divim se postojanoj snazi Vaše radosti dok krštavate i venčavate Vašu pastvu, sve te divne beirutske leptire, na koje mislim kad pođe vojska. A evo već danas događa mi se moj maleni Beirut od kog Vaš postaje dalji jer mi je duša tesna za tolike leptire.
Praštajte. Vrlo je teško. Molite se za nas.