molili bogove u njih se uzdali od njih nadali na kraju na njih se u porazu srdili jesu ama je srdžba bogova na poražene još veća bila a kako i ne bi nisu gubitnici bili od heroja ni poginuli časno nisu ni domu se vratili ni slavu svoje domovine svijetom pronijeli bolje im je više ne pitati kako to da se uvijek nemilost dešava kako to da carstvo tako neumitno propada otkud u svakoj pobjedi toliko tame otkud u novoj vlasti tolika nepravda zašto nikad ne bude pozitivnog bez onoga što ga negira možda je najbolje ništa više o tome ne treba možda ni pisati ni govoriti sve je već suviše jasno sve je već djelom pokazano ne treba se batrgati ni braniti ni napadati sve je sada po zasluzi i mi koji smo se predali i barbari koji su pobijedili
a dugo smo stari kažu oduvijek strahovali da će stići i u pjesmi grčkog pjesnika o tome čitali neki je napamet znali ama kasno shvatili naivni nisu vjerovali oprezni se pripremali onda su oni došli kroz sva gradska vrata provalili mnogi već među nama tiho bili kad im dođe čas silno se pomamili razgalamili naoružali uvrijeđenom umornom prepadnutom narodu u živote banuli neki ih od prvaka i sami prizivali uz njih se brzo svrstali „oni su bili kakvo-takvo rješenje” zato se barbari pojavljuju svakih toliko i toliko godina razruše logos jednog svijeta uvedu druga pravila gdje svoje uspostave trgovi su počišćeni nove palače spomenici zastave podignute druge s njima dođu istine novi zakoni drugačiji običaji s njima novi stanovnici njihovi mudraci odani im umjetnici
oni koji pred tom novom silom uzmakoše ništa više neće ostaviše prstenje odore kuće sve posjede priče snove samo bi u tom svijetu da ne budu ni uspomena ni znak prošloga samo da ih tu više nama neka novim gospodarima njihova pobjeda neka im njihova sramota neka im slavljenje njihovog barbarstva u zaborav se skrio jučerašnji civis njihovo prezreo neće više na scenu ni u novu arenu ni među njenu odnekud prispjelu publiku raspoznao bi ga svaki gorštak kršni ratnik silni pobjednik po bljedilu po izgovoru po odori po maniru bolje mu je što prije sve svoje sebe sama u zemlju ili iz zemlje sve mu ovdje postalo tuđe bolje da mu daljina postane stalna adresa neka ide koji je na putu neka se ne okreće
a koji je već otišao neka se za sada ne vraća neka ga tamo neka svoje u prikrajku čeka proći će jednom i ova mijena sebe će samu pokopat sila primitivna što od svojih gubitka odbjegli pritajeni uvrijeđeni učini to će mu budući život biti ako u svoje i dalje vjeruje sam će se njegov život opet jednom možda
san, a možda i nije: u tihoj noći se i u dalekoj zemlji trzne učini mu se na vrata mu opet lupaju opet u život provaljuju dane noći snove mu zaposjeli silni barbari nikako ih se osloboditi nikako od njih sasvim uteći nikada im skroz zauvijek izmaći morat će se na njih na kraju navići prepade se: neće ih valjda i sam usvojiti njima se predati s njima se u slabosti svojoj svrstati mora se iz te more istrgnuti
Barbari dolaze
molili bogove u njih se uzdali od njih nadali na kraju na njih se u porazu srdili jesu ama je srdžba bogova na poražene još veća bila a kako i ne bi nisu gubitnici bili od heroja ni poginuli časno nisu ni domu se vratili ni slavu svoje domovine svijetom pronijeli bolje im je više ne pitati kako to da se uvijek nemilost dešava kako to da carstvo tako neumitno propada otkud u svakoj pobjedi toliko tame otkud u novoj vlasti tolika nepravda zašto nikad ne bude pozitivnog bez onoga što ga negira možda je najbolje ništa više o tome ne treba možda ni pisati ni govoriti sve je već suviše jasno sve je već djelom pokazano ne treba se batrgati ni braniti ni napadati sve je sada po zasluzi i mi koji smo se predali i barbari koji su pobijedili
a dugo smo stari kažu oduvijek strahovali da će stići i u pjesmi grčkog pjesnika o tome čitali neki je napamet znali ama kasno shvatili naivni nisu vjerovali oprezni se pripremali onda su oni došli kroz sva gradska vrata provalili mnogi već među nama tiho bili kad im dođe čas silno se pomamili razgalamili naoružali uvrijeđenom umornom prepadnutom narodu u živote banuli neki ih od prvaka i sami prizivali uz njih se brzo svrstali „oni su bili kakvo-takvo rješenje” zato se barbari pojavljuju svakih toliko i toliko godina razruše logos jednog svijeta uvedu druga pravila gdje svoje uspostave trgovi su počišćeni nove palače spomenici zastave podignute druge s njima dođu istine novi zakoni drugačiji običaji s njima novi stanovnici njihovi mudraci odani im umjetnici
oni koji pred tom novom silom uzmakoše ništa više neće ostaviše prstenje odore kuće sve posjede priče snove samo bi u tom svijetu da ne budu ni uspomena ni znak prošloga samo da ih tu više nama neka novim gospodarima njihova pobjeda neka im njihova sramota neka im slavljenje njihovog barbarstva u zaborav se skrio jučerašnji civis njihovo prezreo neće više na scenu ni u novu arenu ni među njenu odnekud prispjelu publiku raspoznao bi ga svaki gorštak kršni ratnik silni pobjednik po bljedilu po izgovoru po odori po maniru bolje mu je što prije sve svoje sebe sama u zemlju ili iz zemlje sve mu ovdje postalo tuđe bolje da mu daljina postane stalna adresa neka ide koji je na putu neka se ne okreće
a koji je već otišao neka se za sada ne vraća neka ga tamo neka svoje u prikrajku čeka proći će jednom i ova mijena sebe će samu pokopat sila primitivna što od svojih gubitka odbjegli pritajeni uvrijeđeni učini to će mu budući život biti ako u svoje i dalje vjeruje sam će se njegov život opet jednom možda
san, a možda i nije: u tihoj noći se i u dalekoj zemlji trzne učini mu se na vrata mu opet lupaju opet u život provaljuju dane noći snove mu zaposjeli silni barbari nikako ih se osloboditi nikako od njih sasvim uteći nikada im skroz zauvijek izmaći morat će se na njih na kraju navići prepade se: neće ih valjda i sam usvojiti njima se predati s njima se u slabosti svojoj svrstati mora se iz te more istrgnuti