Na praznim kućama crne zastave, Već izblijedjele, vjetar ih kaiša, Ulazeći i izlazeći iz tamnih očiju Oslijepjelih ruševina, ustrašen i on Hoće li pronaći izlaz iz svijeta duhova, Nije to njegov orkestar, zidovi davno urušeni, Ne, bježi vjetar, kao i djevojčica sa babom, Što je samo po grobljima voda, priča Nešto djevojčici ili sebi, pozdravlja i Otpozdravlja svojim dnevnim duhovima, Tu gdje vjetar slobodno svira, daleko, Vječnaja pamjat svima što su samotni, Legli umorni, zaboravili da se probude, Slušaju glasove, sjećaju se legija rimskih Što su pouzdane puteve prosjekli, Sve ostalo, sve poslije, samo je kratkotrajno, Evo, nešto veliko se pod zemljom, duboko Okreće, ne može da miruje, zemlja se otvara, Pokrivač onima kojih nema, pokrivač priči Koju baba ispreda dok je djevojčica sluša Pamteći samo neke riječi, neka imena Što se poput mrava svojim putem kreću – Legije uništenja, između priče i zaborava.
Banija
Na praznim kućama crne zastave,
Već izblijedjele, vjetar ih kaiša,
Ulazeći i izlazeći iz tamnih očiju
Oslijepjelih ruševina, ustrašen i on
Hoće li pronaći izlaz iz svijeta duhova,
Nije to njegov orkestar, zidovi davno urušeni,
Ne, bježi vjetar, kao i djevojčica sa babom,
Što je samo po grobljima voda, priča
Nešto djevojčici ili sebi, pozdravlja i
Otpozdravlja svojim dnevnim duhovima,
Tu gdje vjetar slobodno svira, daleko,
Vječnaja pamjat svima što su samotni,
Legli umorni, zaboravili da se probude,
Slušaju glasove, sjećaju se legija rimskih
Što su pouzdane puteve prosjekli,
Sve ostalo, sve poslije, samo je kratkotrajno,
Evo, nešto veliko se pod zemljom, duboko
Okreće, ne može da miruje, zemlja se otvara,
Pokrivač onima kojih nema, pokrivač priči
Koju baba ispreda dok je djevojčica sluša
Pamteći samo neke riječi, neka imena
Što se poput mrava svojim putem kreću –
Legije uništenja, između priče i zaborava.