Stari krevet bacili smo na hrpu smeća, pored kontejnera. Vratili smo se u naš mali stan i šutili Toliko smo se puta voljeli u njegovom naručju Ponekad sam plakala lica uronjenog u njegova plava, plišana ramena Sada je tamo, izložen kiši i mjesečini kao neka naga, zaboravljena starica čiji je život potrošen, krilo koje više nijedno dijete neće potražiti kako bi ga uljuljkalo u san. Prošla je noć, stiglo je jutro. Krenula sam na posao. On je i dalje bio tamo ostavljen, usamljen, iznevjeren. Na trenutak sam mu htjela pritrčati, pokriti svojim tijelom sve te, tako tužno izložene godine u kojima mi je bio utočište Posramljena, okrenula sam leđa i produžila putem ispod probeharalih krošnji nepoznatog drveća. Popodne ga više nije bilo. Što me to toliko zaboljelo? Možda pomisao da bih jednom, i ja mogla biti na njegovom mjestu.
Balada o starom krevetu
Stari krevet bacili smo na hrpu smeća,
pored kontejnera.
Vratili smo se u naš mali stan
i šutili
Toliko smo se puta voljeli u njegovom naručju
Ponekad sam plakala lica uronjenog u njegova plava, plišana ramena
Sada je tamo,
izložen kiši i mjesečini
kao neka naga, zaboravljena starica
čiji je život potrošen,
krilo koje više nijedno dijete neće potražiti
kako bi ga uljuljkalo u san.
Prošla je noć, stiglo je jutro.
Krenula sam na posao.
On je i dalje bio tamo
ostavljen, usamljen, iznevjeren.
Na trenutak sam mu htjela pritrčati,
pokriti svojim tijelom sve te,
tako tužno izložene godine
u kojima mi je bio utočište
Posramljena, okrenula sam leđa i produžila putem
ispod probeharalih krošnji nepoznatog drveća.
Popodne ga više nije bilo.
Što me to toliko zaboljelo?
Možda pomisao
da bih jednom,
i ja mogla biti na njegovom mjestu.