badnjak

badnjak je, isus i ja kupujemo cigarete
na kasi seoske prodavnice, prodavačica
pita, ko ti je ovaj, dok on po policama
zagleda kinder jaja, ima li marmelade, još
pita ih moj dugokosi drug, a linolade
vidi, nove argete, kaže mi dok u ruci
konzervu zagleda kao da je novi cd, od azre
dakle, kilo šećera, pola kile kafe, naranče
mandarine, ovo su klementine, prekida ga
prodavačica, imate li sokove što se sa
vodom mute, ima, onda neki od jabuke
može li od jagode, može, isus joj se smije
i daćete mi čičkovo ulje; za frizure?, obrve
namjesti prodavačica, ja!, kaže isus
e nema to, hoš gel, il lak, ovaj taft
isus me gleda, ma jok, odmahnem mu ja
lijepit će ti se slama, za kosu, u novinu mu
umotaj ovo, kažem prodavačici, a ona
i dalje na isusa očima išareti, daj nam i pake
petarda, kažem ja, daj nam litru nekog pića
žestoka, sve što imaš praška za pecivo,
šećera u prahu, brašna nam daj vreću i
jednu veliku cjediljku, ili sito, ako ima
a što će vam, tako ti boga, sve ovo, pita
prodavačica i pokazuje očima na isusa
treba, treba, nosimo božić katolicima
pun sitnog snijega, ovo je isus, sin od –
joze što pita pošto je salama, što s karijolom
dolazi u nabavku, bona, znaš onog mršavog
što mu točak ševelja kroz bljuzgu –
sami, u kući, onoj, što žive on i baba, ovo je sin njihov
slamu su mu prostrli, noćas će se opet roditi
isus, sin jozin i babin sutra će duže spavati
i ruke – odmarati, od kobre, kojom runi zemlju
irsku, da po njoj klize tramvaji i automobili
to je on, sin božji i babin, prosjutra će im
popraviti oluk, zamijeniti crijep, drva nacijepit
da im bude do uskrsa kada će hrvati bosanski
ponovo prokrsnuti kesaste opne tuđine
s kesama voća rasteretiti givikte tuge, oduzeti se
od bijela svijeta, i džepova punih bijelih pčela
bahnuti na vrata bosne, u glupo prkosne

Almin Kaplan 24. 12. 2018.