Autobuska stanica

Renoviraju tuzlansku autobusku stanicu.
Biće lakše proći pored mjesta gdje je hvalisavi otac
s proljeća devedeset druge, sav sretan, zadnji put
ispratio studenticu u Sarajevo. Na uho šapnuo je
kondukteru: To je torba moje kćerke…samo da
diplomira!
Više se nisu vidjeli. Ona nije diplomirala,
otac umro je od tuge srca.

Nakon što renoviraju autobusku stanicu biće lakše
proći pored perona gdje je dječak iz Srebrenice
tukao devedest sedme mladju sestru a ona se nije
branila. Njega je opravdavala mati: Ne voli, draga
ženo, ženskinje! Ne podnosi! Neka ne liči na sebe
kada je konačno renoviraju, tuzlansku autobusku
stanicu! Da više ne zatvaram oči kad kraj nje prolazim.

Dobrila Pejić Rehaag 15. 03. 2017.