***

točno u 2 i 43 u mom kvartu zacvrkuću ptice
u 2 i 54 ustajem iz kreveta
do jutra sa sunčevim zrakama ili oblacima
teškim kao komplet lonaca za termičku obradu hrane
zaboravljam cvrkut koji podsjeća na bern, na stezanje u grlu
i švicarske alpe
probada me u desnom jajniku, okreće na jugo
usmjeravam misli na nešto postojano
jarboli i zastave
lak za vanjske ograde
umjetno grobljansko cvijeće
izbjegavam političke teme
glas himze polovine
pisanje po zidu
novorođenčad u bijelim benkicama
cijeli januar se trudim
ne otvaram vrata strancima
otisak tvog kažiprsta u dovratku,
još jednu sarajevsku zimu
nesanicu i sažganu zemlju sve nek prekrije
mrak, i ovaj ptičji pjev iznenada utihne

Olja Runjić 16. 06. 2017.